Sećate li se akcije popularno nazvane – Čep za hendikep? Radi se o prikupljanju plastičnih čepova sa flaša i druge ambalaže radi donacija osobama sa invaliditetom, koje koriste mehanička ili električna kolica.
Akciju su, pre nekoliko godina, pokrenule osobe sa invaliditetom, a organizovalo je Udruženje „Čep za hendikep“. Kako na sajtu ovog Udruženja stoji, do sada je prikupljeno preko 700 tona čepova i uručeno 130 pomagala za osobe sa invaliditetom.
Međutim, jedna novostandardizovana obaveza proizvođača amabalaže sa plastičnim čepovima je da čep mora biti delom črvrsto povezan i da se teško može odvojiti od plastične boce i drugih sličnih ambalaža. Na taj način, smatraju oni koji su ovo uveli, smanjuje se količina plastičnog otpada svuda oko nas jer se, ipak, češće na nedozvoljena mesta i zelene površine bacaju čepovi nego cele flaše.
Ova pojava je naišla na ironične komentare na društvenim mrežema kao „najveći izum 21. veka“, a u svakodnevnoj upotrebi manje-više nervira sve koji piju iz flaše, po ovoj vrelini, recimo, vodu iz malih pakovanja i tome slično.
Povodom pomenutih novotarija i „izuma ovog veka“ oglasili su se i ativisti Udruženja „Čep za hendikep“. Njihova skladišta čepova i dalje se pune, ali sporijim tempom. Budući da mnogi građani podržavaju svaku vrstu reciklaže a nemaju priliku i mogućnost da otpad seperatno odlažu, najmanje što mogu je da skupljaju čepove u dobroj nameri da nekome pomognu.
Sudeći po mreži u obliku srca na Trgu dr Zorana Đinđića u centru Stare Pazove odziv građana u akciji Čep za hendikep još uvek je jednako dobar – srce je opet puno. Bez obzira na samozvane “ekološke” prepreke humanosti u vidu pomenutog “povezivanja” flašnih čepova.
Branka Topalović
