Selo ima prodavnicu, Lovački dom sa prostorijama za fudbalski klub, igralište, Omladinski dom koji se trenutno renovira za potrebe mesne ambulante, a meštani kažu nedostaje im pošta i adekvatan školski objekat
Piše: G.Majstorović
Lep je život u selu, reče nam Jarkovčanka Draginja Stojaković, i zaista je tako u selu smeštenom na fruškogorskoj lesnoj zaravni, paralelno s Jarkovačkim jezerom, udaljenom samo četiri kilometra od Inđije. Iako se pretpostavlja da je naselje postojalo u 17.veku na drugoj lokaciji, nastanak i razvoj Jarkovaca na sadašnjem mestu vezuje se za početak 20.veka i veleposedničku porodicu Pejačević koja je tu imala majur pod nazivom „Moja volja“ pored koga je kasnije izgrađeno naselje. Na kraju glavne seoske ulice, na obali jezera nalazi se i stari letnjikovac grofa Marka Pejačevića koji je prvobitno služio za povremeni boravak, odmor i lov, a danas, ta zgrada pod zaštitom, služi za potrebe PU „Boško Buha“ i OŠ „Dušan Jerković“ iz Inđije, za područna odeljenja. Selo ima prodavnicu, Lovački dom sa prostorijama za fudbalski klub, igralište, Omladinski dom koji se trenutno renovira za potrebe mesne ambulante, a meštani kažu nedostaje im pošta pa za sva plaćanja moraju da idu u Inđiju.
– Ovde živim od 1990.godine. Živeli smo na Novom Beogradu i od 2007. godine kada mi je umro muž, sa decom sam ostala ovde. Imam sina i snaju i četvoro unučadi, i od kćerke imam dvoje unučića i svi živimo u ovoj kući. Nas ima deset u kući. Najlepše je živeti u selu, ne znam kako bih se snašla da smo u gradu – priča srećna baka šestoro unučadi, penzionerka Draginja Stojaković i tvrdi da nigde nije lepše nego u selu.
– Slažemo se i ispomažemo, imamo razumevanja jedni za druge. A što se tiče komšiluka i druženja u selu, toga sve manje ima. Sve manje ljudi se ispomažu, svako gleda svoja posla. U novije vreme solidarnost je i ovde izostala, ranije je bilo i druženja i pomaganja i toga više nema. Na prste možete izbrojati ljude u selu koji bi vam bezuslovno priskočili u pomoć, ali važno je da se mi u kući razumemo i međusobno ispomažemo. Rođena sam u Bosni u selu i znam kakav je seoski život, ali i ovde je lep. Imamo školu do četiri razreda, ali na žalost nemamo poštu što je najvažnije, posebno za nas starije. Penzionerka sam i za penziju i za plaćanje računa, za sve obaveze moraš ići u Inđiju.Lekar nam dolazi utorkom i četvrtkom i to je dobro. Ljudi se ovde doseljavaju, kupuju kuće, ovo je mesto stvarno lepo, tako tiho i mirno. Nema tu nekih nesuglasica, ali nema ni nekakve pomoći, ako nešto zatražiš, retko će ti ko izaći u susret – priča naša sagovornica nezadovoljna što je i ovde, kao i u većini drugih sredina, sve manje međusobne ljudske solidarnosti. Zapazila je da mladi kao i svugde sve više sede za kompjuterima i „vise“ na internetu pa je i to po njoj jedan od razloga izostanka međusobne bliskosti.
– Još jednom da kažem da nam, pod broj jedan, nedostaje pošta, pa nova školska zgrada jer u toj staroj grofovskoj vili nisu dobri uslovi za nastavu, pogotovo u današnje vreme, ali roditelji su opet zadovoljni što deca do četvrtog razreda ne moraju da tako mali putuju u Inđiju jer mnogi nemaju ni uslova da ih vode i dovode. Moja su deca deca do 1990. godine išla u Novom Beogradu u školu. Sin je završio osmi razred a kćerka je bila treći osnovne kada smo ovde došli tako da je ona ovde završila četvrti, a posle je išla u školu u Inđiji.Sada u ovu školu idu unučići i volela bih zbog njih da se u selu izgradi nova školska zgrada ili da se škola prmesti u neki uslovniji prostor – kaže Draginja Stojaković.
Inače, Jarkovci su malo selo čiji se borj stanovnika nakon ratnih dešavanja dvedesetih godina duplirao zbog dolaska velikog broja izbeglica, ali primetna je i sada gradnja novih kuća i doseljavanja ljudi jer je blizu grada. Povezano je gradskim prevozom i na lepom je mestu uz veštačko jezero koje mami svojom lepotom i pruža mogućnosti za razvoj sportsko-rekreativnog, kupališnog i kamping turizma i za šetnju i boravak u očuvanom prirodnom ambijentu. Sem toga, opština Inđija sve više ulaže u seoske sredine i trudi se da uspostavi ravnomeran razvoj svih svojih sela.
Projekat „Solidarnost na selu, solidarnost za selo“ sufinansira se sredstvima budžeta Opštine Inđija.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
