Devedesetšestogodišnjeg Mileta Pašića predstavio nam je opštinski komunalni inspektor, kod kojeg je ovaj vremešni čovek došao da dostavi dokaz o uplati kazne za parkiranje, koju je uredno platio jer se, nehotice, parkirao na nedozvoljenom mestu.
-Došao sam na zelenu pijacu da kupim namirnice potrebne za babu i mene i parkirao auto na mestu za invalide, što oku inspektora nije promaklo, pa sam platio svoju kaznu za prekršaj koji sam napravio, kaže čika Mile, smatrajući da je efikasnost inđijske inspekcije veoma opravdana u njegovom slučaju.
Na praznik Velike Gospojine, leta 1930. rođen je Mile Pašić u Srpskoj Krajini.
-Osvanula Gospojina, pričao mi je otac Simo, a majka se žali da je zabolelo i da će roditi, a on brže-bolje prostr`o slamu iza ognjišta i ja osvanuo, a mati preminula, priča čika Mile Pašić.
Zdravlje je ovog gospodina pratilo, hvala Bogu, celog života, iako kaže da je imao problema sa aritmijom srca i da mu je pre nekoliko godina ugrađen aparat kako bi ga ono bolje služilo.
Posle nekog vremena konsultacija sa doktorima, čika Mile je prihvatio da mu se ugradi pejs mejker, i od tada sa zdravljem nema muke.
-Doktor Kovačević mi je rekao: „Mile, hoćeš ti umreti, ili ugraditi pejs mejker?“, i ja sam prihvatio tu intervenciju, objašnjava Pašić, zahvalan doktoru što mu je pomogao.
Jedina teškoća, ali kako tvrdi manja, za deda Mileta je slabiji vid, mada i bez naočara kaže da se može.
-Mene ništa ne boli, redovno spavam, redovno jedem, auto vozim bez problema, a vozačka dozvola mi je pre dvadeset dana produžena na godinu dana. Kaže psiholog „samo vozi“, zadovoljan je naš sagovornik.
I danas do Banja Luke sa svojom suprugom deda Mile stiže lako. Problema u saobraćaju, kaže, nikada nije imao, a prošao je i Evropu i Rusiju.
-U Banja Luku stižem za četiri i po sata, od Inđije vozim bez pauze, a tamo idemo često, jer su nam deca tamo, pa odemo da ih obiđemo i ujedno da vidimo svoj kraj, u najmanju ruku neuobičajeno priča čika Mile iz Inđije.
Jedina zamerka našeg sagovornika je što primećuje da u poslednje vreme mnogo sporije vozi auto.
-Umeo sam ga ja povesti mnogo brže, sad više pazim i vozim sporije, ali važno je da se stigne gde se pošlo, samouveren je naš sagovornik, tvrdeći da u saobraćaju sve uočava, i znakove i situaciju na putu i da uvek pravovremeno reaguje.
Mile Pašić se penzionisao pre 48 godina, kao diplomirani pravnik radni vek je proveo uglavnom zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova u Bosni i Hercegovini, gde je neko vreme radio i kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova.
-Bilo je to neko drugo, Titovo vreme, bio sam pomoćnik ministra za bezbednost, a potom i komandir stanice policije. Pravda je uvek morala biti zadovoljena, mi smo uvek po dve strane obrazloženja morali da napišemo ako nekog građanina privodimo pravdi, a onaj ko je grešio, morao je biti sankcionisan do nule, ponosan je naš sagovornik.
Recept za dug život čika Mile kaže daje svima, a tajna je, po njemu, u umerenosti u svemu.
-Nikad se nisam prejeo ili prepio, ni konzumirao cigarete, sve sa merom i bez preterivanja, poručuje čika Mile, uveren da će preći stotu bez većih teškoća.
U zgradu opštine on je došao peške. Kaže, operisao je tromb, i preporučuju mu lekari da više šeta.
-Pijem samo lek za razređivanje krvi i više pešačim. To mi je briga o zdravlju. Osim što me baba pomalo sekira, drugih problema nemam, priča u šali naš sagovornik.
Njih dvoje se, kaže, ponekad sporečkaju oko sitnica, koje se rešavaju brzo, a koje su znak bliskosti duge skoro ceo vek. Oni nastavljaju svoj ples kroz život, ponekad uz osmeh, a nekad uz slatku svađu, ali uvek zajedno, jer ljubav jedina nikad ne stari.
U inat vremenu…
Mirjana Stupar
