Škola u Radenkoviću datira još sa kraja 19. veka, tačnije iz 1894. godine. Radenković je u tom periodu počeo naglo da se razvija i samim tim povećavao se broj stanovništa, odnosno dece. Meštani, od kojih je tek poneko bio pismen, imali su želju da u selu otvore školu i opismene svu svoju decu, jer samo mali broj njih je nastavu u to vreme pohađalo u susednim Glušcima.
Te godine, 11. avgusta radenkovački seljaci potpisali su molbu upućenu tadašnjem Ministarstvu prosvetnih i crkvenih dela u kojoj se navodi da to selo ispunjava uslove da samo otvori školu jer to, kako je navedeno u molbi, garantuje više od 200 poreskih obveznika i sve veći broj dece.
Prve dve godine nastava se izvodila u jednoj sobi u kući Milana Mile Jankovića, sve do trenutka kada je završena izgradnja objekta škole koji je i dan danas u funkciji. Đaci u školu u Radenkoviću uselili su se 1896. godine. Tadašnja škola imala je samo jednu učionicu, ali četrdesetak godina kasnije objekat je dograđen, odnosno izgrađena je još jedna učionica i prostorija za učitelja.
Prvi učitelj u školi koja je u to vreme upravo zbog nedostatka učitelja bila trogodišnja bio je Dobrosav Ivanković, a najduži staž u školi je imao Dragorad Tojić koji je učeći generacije i generacije dece u Radenkoviću proveo čak 4 decenije. Malo je onih prosvetnih radnika koji su čitav životni vek proveli u samo jednoj školi.
Ime „Dobrosav Radosavljević Narod“ nije originalno ime škole koja je dugo posle Drugog svetskog rata nosila naziv Janko Veselinovć, baš kao i škola u Noćaju. Radi se o jednom od najstarijih objekata u okviru Osnovne škole „Dobrosav Radosavljević Narod“ koja je još u funkciji.
