• sreda, 19. februar 2025.
Stanoje Popović (1698 – posle 1756), sveštenik i zograf iz Martinaca
Reportaža | Sremska Mitrovica
0 Komentara

Stanoje Popović (1698 – posle 1756), sveštenik i zograf iz Martinaca

6. januar 2024. godine

Tek u novije vreme saznalo se više o tome ko je bio Stanoje Popović, martinački sveštenik, slikar – zograf, koji je svojim umetničkim stvaralaštvom obeležio prvu polovinu i sredinu XVIII veka. Naime, razjašnjene su zabune izazvane pogrešnim tumačenjima zapisa na njegovim ikonama, pa su neka veoma važna dela ovog crkvenog slikara, konačno, pripisana svom pravom autoru. Tako je iz anonimnosti izašao izuzetno plodan i značajan srpski zograf, većim delom svog života i rada vezan za Martince.

Iz izveštaja vizitatora Karlovačke mitropolije (1733) saznaje se da je Stanoje Popović rođen u mađarskom selu Sečuju, 1698, u neposrednoj blizini poprišta čuvene Mohačke bitke. NJegovo zavičajno mesto je poznato i po tome što se u njemu, u vreme Popovićevog rođenja, nalazila ne mala srpska kolonija, a nekoliko godina tamo stolovao patrijarh Arsenije Čarnojević. Još se zna da je budući martinački sveštenik i veoma traženi zograf učio u manastiru Šišatovcu, da je imao sina i kćerku i da je u to vreme bio star 35 godina.

Veliki poznavalac crkvene umetnosti u Sremu i istraživač stvaralaštva Stanoja Popovića, istoričarka umetnosti dr Mirjana Lesek, pored ostalog je pisala za izvorni časopis „Sunčani sat“ (br. 2/1992):

„Podaci o školovanju verovatno se odnose na Popovićevo učenje za sveštenika, pošto je vizitator redovno u biografiju tadašnjih sveštenika unosio mesto njihovog školovanja i stepen obrazovanja. Sem učenja knjiga bogoslužbenog karaktera, nije isključeno da je Stanoje Popović paralelno primao pouke iz slikarstva od nekog nama zasada nepoznatog zografa i monaha šišatovačkog. Iako je Popović u svojoj parohiji Martincima razvio veoma živu umetničku delatnost, radeći ne samo za parohijske crkve u okolini nego i za fruškogorske manastire, njegovo stvaralaštvo je ostalo dugo u anonimnosti.“

A, zašto se o njemu doskora nije mnogo znalo, razlog je zabuna koju su izazivali votivni (zavetni) zapisi na Popovićevim ikonama u crkvi man. Šišatovca. Mnoge istraživače, naime, u pogrešnom pravcu su odvodile reči: „Pomeni Gospodi Raba Tvojego Maksima.“ Pretpostavljalo se da je slikar tih ikona bio izvesni Maksim, sve dok nije otkriven potresni tekst samog Stanoja Popovića, iz 1739. godine, koji razjašnjava da je u pitanju, zapravo, bio autorov rano preminuli sin, „zlatokosi Maksim“. Slične zabune izazivala su i imena često navođenih darodavaca na zografovim slikama.

Ime Stanoja Popovića se, dakle, prvi put pominje među sveštenicima sremske dijeceze 1733. godine, i to vezano za Martince. U tom selu je, najverovatnije, započeo i svoju slikarsku karijeru. U stručnoj literaturi se smatra, kaže M. Lesek, da je on slikao prestone ikone za tada novu martinačku crkvu, sagrađenu od pletera, a koju je, 1731, osveštao mitropolit Vićentije Jovanović. Ova pretpostavka nije lišena osnova, jer je Popović „svakako na parohiju postavljen nešto ranije da bi se starao o izgradnji crkve, a verovatno mu je bilo povereno i slikanje ikonostasa“. Iz pomenutog izveštaja vizitatora (1733) se, takođe, vidi da su celinu ikonostasa sačinjavale dve veće ikone (prestone – Hristos i Bogorodica sa Hristom) i dvanaest apostola.

Istraživanja naše čuvene istoričarke umetnosti, dalje, kažu da je ovaj martinački zograf uživao veliki ugled u crkvenim krugovima, da je bio cenjen i tražen. Tokom četvrte i početkom pete decenije XVIII veka slikao je za crkve u Bačincima, Velikim Radincima, Svilošu, Neštinu, Čalmi, Crnoj Bari (Mačva), za manastire Vrdnik, Kuveždin, Šišatovac i Privinu Glavu. Izgleda da je Stanoje Popović kao slikar bio aktivan sve do prvih godina šeste decenije tog veka. NJegovi radovi, prema M. Lesek, još su se nalazili u Planinskom Grabovu, Šarengradu, Maloj Vašici, Viziću, Banoštoru i Glogovcu. Ovi iz Vašice, koji se nalaze u Muzeju Srema, plaćeni su umetniku krajem februara 1754, pa bi se ona mogla smatrati i poslednjom godinom njegovog plodnog slikarskog rada.

Neke od ikona Stanoja Popovića su vremenom stradale, pojedine i preslikane, a dobar deo njegovog stvaralaštva se danas nalazi u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu i Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici.

U monografiji „Ikone Srema“ (2007), autorke Vesne Maricki Ostojić, među sto izabranih ikona predstavljenih kolor reprodukcijama, našlo se mesta i za devetnaest radova martinačkog zografa Stanoja Popovića. Ta značajna dela naše sakralne umetnosti XVIII veka rađena su za crkve u Martincima, Planinskom Grabovu, Svilošu, Bačincima, Velikim Radincima, man. Šišatovcu, Vašici i Čalmi.

Pretpostavlja se da je Stanoje Popović umro u Martincima, verovatno posle 1756. godine.

D. Poznanović

Dve slikarske faze

„Ikone iz starije faze Stanoja Popovića izvedene su u linearnom tretmanu sa konturom koja prati oblike figura i živom koloritu, koji se sastoji uglavnom od crvenih i plavih boja, kao i sa obilatom upotrebom dekorativnih elemenata na delovima nameštaja (prestoli na ikonama Hrista i Bogorodice sa Hristom). Međutim, na ikonama iz poslednje faze figure su rađene sa više plasticiteta i dekorisanjem odeće zlatnom šabloniziranom ornamentikom, što upućuje na to da je Stanoje Popović bio u izvesnoj meri zahvaćen novim strujama rusko-ukrajinskog crkvenog baroka, koje su počele da prodiru u srpsko slikarstvo već početkom pete decenije XVIII veka…“ (Dr Mirjana Lesek)

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar