U borbi protiv prosjačenja postoji manjak neophodnih kapaciteta koji su jedan od ograničavajućih faktora u uspešnom rešavanju ove problematike – Kako skloniti prosjake sa ulice ?
Piše: S.Đaković
Prosjačenje se može definisati kao oblik sticanja materijalne dobiti korišćenjem sklonosti ljudi ka samilosti prema osobama koje se time aktivnostima bave. Iz ove aktivnosti često proističe zloupotreba koja se izražava kroz organizovani kriminal i eksploataciju nekih osoba – posebno dece, koja su primorana na prosjačenje za druge. To se može da odnosi posebno na neke od dece i osoba sa hendikepom ili na pripadnike marginalnih grupa, ali i ne samo njih. Samo ova definicija nameće pitanje koliko kao aktivnost prosjačenje, posebno ako je prinudno, ima negativne posledice na psiho-socijalno stanje pojedinca, na teškoće u njegovom socijalnom funkcionisanju, a koliko iziskuje posebnu pažnju socijalnih službi prevencija i obezbeđenje odgovarajućih uslova socijalne terapije i rehabilitacije.
– U borbi protiv prosjačenja postoji manjak neophodnih kapaciteta, manjak stručnih ljudi koji bi se bavili samo ovom problematikom a posebno problematikom dece i prosjačenja. Cilj je da se takve osobe sklone sa ulice. Za to postoji način, odnosno rešenje jer u nekim gradovima postoje skloništa za decu sa ulice, za beskućnike i slične. Posebno , što se to ne odnosi samo na decu koja prose na ulici već i na krug ljudi koji su u to, eventualno, uključeni. Jedno od rešenja za decu je strožiji mehanizam prema porodici koja ne treba da pusti svoje dete na ulicu – predložila je sociolog Tamara Divljak.
Prema porodicama čija deca su primećena na ulici i prose, mora postojati stroži mehanizam kako ne pustili svoju decu da lutaju. Stroži mehanizam odnosi se na kaznu, jer u protivnom im članovi neće biti na ulici.
– Bilo bi dobro da kod nas postoje eksperti medijatori na terenu za tu ovu vrstu aktivnosti, da sklanjaju deci sa ulice, ali kod nas nema skloništa za takvu decu gde bi učili, kupali se, jeli i slično. Ove aktivnosti je radio JAZAS, SOS dečije selo i drugi, ali ne i mi ovde. Zato smatram da nam trebaju svi neophodni mehanizmi da se deca sklone sa ulice – objašnjava Tamara Divljak.
Ako dete koje na ulici prosi i ne ide u školu, porodica za njega ne može da dobije dečiji dodatak, nastavlja dalje naša sagovornica i dodaje da pojedini među njima samo zato šalju decu u školu.
