U selu imamo sve što nam treba, školu, poštu, lekara, dobili smo i vodovod – kaže baka Vera Ristić
Piše: G.Majstorović
Na južnim obroncima Fruške gore uz desnu obalu Dunava smestili su se Čortanovci, interesantno selo u inđijskoj opštini od kog se ka Banstolu i Dunavu pruža vikend naselje. Čortanovci su i poznato izletište u okviru Nacionalnog parka Fruška gora, koje pored prirodnih vrednosti i lepota, obiluje i kulturno istorijskim spomenicima, ostatcima naselja iz neolita i ostatcima rimskog utvrđenja, a tu je i Vila Stanković. U Čortanovcima danas živi oko 2000 stanovnika, od kojih najvećim delom su Srbi, a potom Hrvati i Romi. U ovo mesto rado navraćaju izletnici, turisti i gosti meštana.
– Ovde živim 50 godina, lepo je ovo mesto. Dolaze tu ljudi iz Beograda, Novog Sada, Pančeva i okolnih mesta. Oštar je vazduh, kao banjski. Čortanovci su vam kao vazdušna banja. Tu smo kuću napravili jer mi je muž radio kao železničar u Sremskim Karlovcima i decu smo tu dobili tako da sam vam ja prava Čortanovčanka – počinje svoju priču Vera Ristić koja se u Srem doselila pre pola veka iz Vranja. I privikla se na njega, na svoje Čortanovce.
– Mi smo ipak narod s juga, druge kulture, ali čovek se na sve navikne. Izmešali smo se, ali dobro se ovde živi. Sremci ko Sremci, malo se odvajaju, pa su nam izbeglice došle, pa i oni se nekako odvajaju i gore, više sela prave sebi crkvu. Ali sve je to dobro, ima nas sa svih strana. U selu imamo sve što nam treba, školu, poštu, lekara, dobili smo i vodovod, ali vodu još nismo uveli jer imamo svoj bunar – reče nam baka Vera čija deca ne žive u Čortanovcima, ali je često obilaze, najčešće unuk, Beograđanin Aleksandar Ristić.
– Koristim svaku priliku da dođem u Čortanovce, da malo promenim ambijent, društvo… Prija mi jer ovo mesto nije tako urbano, nasuprot Beogradu, a viđam i dosta turista ovde. Svi vole da vide takvo parče prirode. Šumski deo je lepo očuvan. Vazduh je ovde dosta čistiji i zdraviji, ako izuzmemo ove radove na železničkoj pruzi koji privremeno narušavaju ustaljeni ritam Čortanovaca – kaže mladi Beograđanin. I baka Vera negoduje zbog tih radova, ali kaže sve će proći pa će im opet biti lepo. Njihova kuća je u Dunavskoj ulici pa ih kad je lepo vreme, muči prašina, a kad je kiša, blato. Međutim, nada se, rešiće se i to. Ljudi su se nekada više ispomagali. Seća se, kad su kuće pravili, pomagali su jedni drugima, ali to je bila njihova generacija.
– Danas to nije tako, omladina bira lakši put. Mi smo se ispomagali kad smo kuće pravili. Sad je to ređi slučaj. I šta da vam kažem, ljudi su došli s raznih strana, izmešale se kulture, mentaliteti, ali najvažnije je da je selo mirno, da se i pored razlika, slažemo – zaključuje Vera Ristić i nastavlja šetnju u društvu svog unuka. Čortanovci su njena banja.
Projekat „Solidarnost na selu, solidarnost za selo“ sufinansira se sredstvima budžeta Opštine Inđija.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
