• petak, 29. mart 2024.
Ostala mu želja da se barem jednom dobro najede
Projekti
0 Komentara

Ostala mu želja da se barem jednom dobro najede

30. oktobar 2018. godine

Nekada mi neko da i nešto sitnih para, tako da u jednom danu sakupim stotinak dinara, što mi je dosta da kupim hleb za sebe i ove moje verne kerove koji me svaki dan prate od Bačinaca do pruge i nazad – ovako je o svojoj životnoj muci pre par godina pričao Nestor Rac iz Bačinaca

Piše: S. Mihajlović

Svaki obrok je delio sa kerovima, svojim vernim pratiocimaGodinama unazad, na pružnom prelazu u Kukujevcima, na putu koji od Mitrovice vodi ka Šidu, prosio je jedan stariji čovek. Bio je to Nestor Rac iz Bačinaca, koga je muka naterala da putnike namernike svakodnevno moli za neki dinar ili parče hleba. Uz njega su uvek bila i njegova tri psa, sa kojima je Nestor svakodnevno delio hranu koju su mu humani ljudi dodavali kroz prozor kola.

Nestora nema već godinu dana, umro je sam i zaboravljen od svih u svojoj kući u Bačincima, ali ostaje njegova životna priča objavljena u “Sremskim novinama”, da podseća na tužnu sudbinu.

– Radio sam u šidskoj „Lipi“, gde sam valjao klade, ali nisam mogao da dobijem penziju, tako da primam samo socijalnu pomoć koja iznosi 3.200 dinara. To je sav prihod koji imam i od koga plaćam ono što država traži, pa kad izmirim sve te obaveze, meni ne ostane gotovo ništa. Bilo je mnogo lakše dok mi je žena bila živa, pošto je ona radila baštu, a bio sam i mlađi i zdraviji, pa smo držali i nešto stoke. Ali, od kako je ona umrla sve je krenulo nizbrdo, a i meni se zdravlje narušilo. Imam okoštavanje kičme, teško se krećem i nisam kadar ništa da radim. Boli me i ruka jer me je prošle godine udarila lokomotiva, pa pošto nisam išao lekaru kost je sama zarasla, ali ukrivo, tako da mi sada i to otežava pokrete. Jedino što mi je preostalo jeste da stanem ovde uz prugu i da se nadam da će se zaustaviti neki dobri ljudi da mi pruže komad hleba da pojedem. Nekada mi neko da i nešto sitnih para, tako da u jednom danu sakupim stotinak dinara, što mi je dosta da kupim hleb za sebe i ove moje verne kerove koji me svaki dan prate od Bačinaca do pruge i nazad – ovako je o svojoj životnoj muci pre par godina pričao Nestor Rac iz Bačinaca.

Nestor Rac pored pruge u KukujevcimaRekao nam je da on i supruga nisu imali dece, a i da se ono malo rodbine otuđilo od njega od kako ga je muka naterala da prosi. Nikakve pomoći nije imao ni od meštana ni od komšija, jer – kako je rekao “jeste da mi je to rodno selo, ali u Bačincima niko besplatno ne može da dobije ni čašu ladne vode”. Zime je provodio bez ogreva, a kada je bilo baš nepodnošljivo hladno, ložio je granje i čokove koji su mu preostali u čardaku.

-Ne pušim i ne pijem, pare mi ne trebaju za to, nego bih voleo da barem jednom dnevno imam nešto da pojedem. Kupim ponekad salamu ili neku konzervu, da to imam kada su kišni dani, jer tada ne izlazim na prugu. Više sam gladan nego sit, ali šta ću – ćutim i nikome svoju muku ne pričam. Voleo bih da se barem jednom najedem ko čovek, zaboravio sam šta to znači. Volim i sok da popijem, posebno koka kolu, ali je ona skupa za mene, tako da je nisam godinama kupovao. Nemam ni odeće, ovo što nosim dao mi je jedan Marko iz Kukujevaca. Jeste da je sve to staro i pocepano, ali hvala mu i na tome, ja drugog nemam. Šta da radim, sve je to život, iz ove kože se ne može. Ja nisam lopov da otimam od ljudi, stojim ovde mirno sa pruženom rukom i čekam. Ali, nekima i to smeta. Otvore prozor od auta i svašta mi dobacuju, vređaju me. Neki su hteli čak i da me tuku, a i policija je već nekoliko puta pretila da će da me zatvori. Ne znam šta im ja smetam…moji kučići i ja nikoga ne diramo, budemo ovde do podne, a onda se zajedno putem kroz njivu vraćamo nazad za Bačince. I tako svaki dan, osim kad je hladno..te dane prespavam. Kada znam da ide proleće bude mi lakše, a o novoj zimi ne smem ni da mislim…

Nestora više nema, a njegove reči ostaju da podsećaju da prosjačenje nije uvek “zanat”, nego da ima i onih kojima naša pomoć uvek dobro dođe, barem da tog dana ne ostanu gladni.

 

Projekat “Prosjačenje – preživljavanje ili biznis” sufinansiran je sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije.

Stavovi izneti u podržanom projektu, nužno ne odražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar

%d bloggers like this: