• petak, 29. mart 2024.
Svilene bombone uvek se traže
Reportaža
0 Komentara

Svilene bombone uvek se traže

27. april 2018. godine

Nove mašine i nova tržišta doprinela su da  radionica bombona preraste u fabriku bombona,  koja je snabdevala tržište od Vinkovaca do Zemuna. Njne vlasnik Siljan Trajković je 1930. godine nabavio kamion da bi razvozio bombone i to je bio prvi kamion u Mitrovici tih godina

Pripremila: S.Đaković

свилени бомбониBilo je to početkom 20. veka, tačnije 1903. godine, kada je u Sremskoj Mitrovici počela da radi prva radionica za izradu bombona od koje je nešto kasnije nastala prva fabrika bombona „Makedonija”. Osnivač ove radionice  bio je Siljan Trajković, poreklom iz Makedonije, koji je veoma mlad u ovaj ravničarski grad došao u pečalbu, poput mnogih svojih zemljaka. Naime, kada je otišao od kuće imao je samo 14 godina.

Rođen 1872. godine  u mestu Slojštinica,  Srez kruševski, Okrug bitoljski Siljan je od 1886. do 1956. godine živeo je u Sremskoj Mitrovici. O ovom zanimljivom sugrađaninu istraživala je i pisala Ljiljana Radulovački, pa je zabeležila  da je Siljan sa sobom iz rodnog kraja od kuće poneo kao dar od majke, tri velike srebrne pare  iz 1785. godine. To su tzv. međedije, koje se i danas „ljubormono čuvaju u porodici Trajković i svake godine ih svečano zabadaju u božićni kolač kao relikviju”.

Put je Siljana, u potrazi za boljim životom, doveo u Sremsku Mitrovicu, u stvari, kod zemljaka Tala Stefanovića koji je tu  živeo odranije i imao hotel „Mali Pariz” u Šećer sokaku. I sada se u dvorištu te kuće nalaze sobe koje je vlasnik davnih godina izdavao gostima.

Svoj prvo zaposlenje Siljan je našao, dakle, kod tog ovog rođaka, gde su navraćali mnogi gosti, hranili se i noćivali u hotelu, a među njima je bilo i putujućih trgovaca kandiranog voća. Ovaj mladi čovek je uspeo da tako nauči i kako se kandira voće pa je već 1889. godine počeo da to proizvodi kao i bombone. Uskoro je, kaže se dalje u prilogu koji je po tekstu Ljiljane Radulovački objavio Živko A. Popov u svojoj knjizi „Mitrovica grad i ljudi u vremenu”, od ušteđevine kupio kuću u Kazandžijskoj ulici,   danas Ulici Đure Jakšića. U toj kući je  razrađivao i alvadžijski zanat pa je tako sve to preraslo  u radionicu bombona „Makedonija”.

SLATKE DJAKONIJEOva radionica je bila uspešna do Prvog svetskog rata,  a kada su austrogarske vlasti zatražile od Siljana da primi njihovo državljanstvo, a on to odbio, oterali su ga u logor  sa celom porodicom: ženom i četiri ćerke.  Bio je u logoru Nežider u Mađarskoj četiri godine,  tamo mu se rodio sin Bora,  a preživeli su logorske nedaće zahvaljujući  dukatima koje je u šupljem šapu preneo od kuće. To je spasilo porodicu Trajković ali je pomogao  dvojici Beograđana – Geci Konu i Borislav Uzelcu da prežive.

Posle rata Trajkovići su se vratili u Mitrovicu i nastavili da rade bombone.  Posao je napredovao i razvijao se sve do Drugog  svetskog rata, Siljan je širio posao, nabavio je savremene mašine za bombone, na ručni i nožni pogon. Potrebne sirovine je nabavljao u Beču i Lajpcihu, a tu je razrađivao i svoje poslovne veze.

Zapisano je i da je da imao veoma dobre poslovne veze sa tržištem Beograda, Ljubljane, Zagreba, Novog Sadai drugih gradova, da je poslovao sa poznatom fabrikom „Kenold” DD koja je imala tvornice širom Evrope – u  Hrvatskoj, Nemačkoj, Austriji, Češkoj, Danskoj…

Nove mašine i nova tržišta doprinela su da  radionica bombona preraste u fabriku bombona,  koja je snabdevala tržište od Vinkovaca do Zemuna. Njne vlasnik Siljan Trajković je 1930. godine nabavio kamion da bi razvozio bombone i to je bio prvi kamion u Mitrovici tih godina.

Prava alva se i danas trazi na vasarima

 

U Siljanovoj fabrici su se izrađivale bombone „sitni drops” sa raznim ukusima sezonskog voća,  paprene bombone, svilene bombone, od šećera je pravio lulice, pištaljke, cigare, ali i poznate „Siljanove karamele…”

Bilo je u asortimanu te fabrike i drugih bombona, popularne su bile salon bombone koje su služile za dekorisanje novogodišnjih jelki. Pravili su pečene orasnice u raznim oblicima, kao i alvu koju sada deca znaju samo ako idu na slave i vašare.

Prva fabrika bombona u Mitrovici radila je i prvih godina   nakon Drugog svetskog rata,  ali je proizvodnja bila znatno manja. Slatkiši Trajković bili su poznati i kasnije, jer su prodavani u gradu još neko vreme, ali je priča o bombonama iz fabrike „Makedonija” ostala do danas.

Marketing

Koliko je prvi mitrovački bombondžija imao marketinškog dara govori jedan od slogana pod kojima je prodavao svoje bombone i slatkiše, a on glasi  Ko troši Siljanov prsni slad uvek će ostati mlad”.

Postali poznati

Prva fabrika bombona „Makedonija imala je 20 radnika  uglavnom pečalbara,  rođaka iz Makedonije od kojih su se mnogi nastanili u Mitrovici i postali poznati poslastičari. Među njima je bio Veljan Kuzmanovski – Veljko Kuzmanović, kasnije i sam vlasnik prodavnice bombona i sladoleda, kao i Vasil Stojčević koji je posle otvorio poslastičarnicu  „Minjon” u glavnoj  ulici u gradu.

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar

%d bloggers like this: