Polovinom novembra završena je berba proletos zasejanih kultura na 185 hiljada hektara, a na sremskim poljima proizvedeno je gotovo 1,7 miliona tona hrane. Bila je ovo prosečno rodna godina. Većim delom vegetativnog perioda biljke su imale intenzivan ravoj i očekivao se bogat rod. Međutim, ekstremna avgustovska suša učinila je svoje. Skraćena je vegetacija, došlo je do ubrzanog zrenja, što se naravno nepovoljno odrazilo na prinose. U odnosu na prošlu godinu posebno su podbacili soja i kukuruz, rod šećerne repe bio je na približno istom nivou, dok je prinos suncokreta bio iznad višegodišnjeg proseka.
Sojom je bilo zasejano 23,6 hiljada hektara, dok je proizvedeno više od 58 hiljada tona te uljarice. Ona je najteže podnela sušu, tako da je prosečan prinos bio samo 2,5 tona po jedinici površine. To je čak za trećinu manje nego 2010. Iznad tri tone po hektaru postignuti su samo prinosi u staropazovačkoj opštini. U pećinačkoj opštini zabeležen je prosečan prinos soje od tek 1,8 tona po hektaru. Najveće količine te uljarice, isporučene su Viktorija grupi u Šidu, a računa se da su poljoprivrednici zadržali trećinu požnjevene soje, koju će koristiti za spravljanje stočne hrane.
Kukuruz se prostirao na gotovo 136 hiljda hektara, a postignut je prosečan prinos od sedam tona po jedinici površine. To je 19 odsto manje nego prošle godine. I pored ekstremne suše u staropazovačkoj opštini, gde je tom ratarskom kulturom bilo zasejano više od 16 hiljda hektara, postignut je prosečan rod od čak devet tona po jedinici površine. Zahvaljujući povoljnim vremenskim prilikama u toku najvećeg dela berbe, zrno nije moralo ići na sušenje, čime su smanjeni troškovi njegovog skladištenja.
Semenskim kukuruzom bilo je zasejano samo 320 hektara, a prosečan prinos iznosio je 3,5 tone po jedinici površine. Male površine pod tom semenskom robom tumače se još uvek velikim zalihama iz ranijeg perioda.
Na 12,7 hiljada hektara pod šećernom repom proizvedeno je 610 hiljda tona te industrijske biljke. Postignut je prosečan prinos od 51,1 tone po hektaru, dok je najbolji rod bio u staropazovačkoj i rumskoj opštini. Ova godina biće upamćena pre svega po vrlo dobroj digestiji, koja se kratala od 15 do 17 odsto, što je naravno doprinelo boljoj iskorišćenosti „slatkog korena.“ Računa se da će preko 90 odsto sirovine biti prerađeno u pećinačkoj fabrici „Donji Srem“. Sa oko 300 hektara, kako se procenjuje, sremska repa prodata je hrvatskim šećeranama.
S.Lovčanin

