Iako povremeno prekidana padavinama, ovogodišnja žetva, čini se, nikad nije kraće trajala. U trenutku zaključenja ovog broja našeg lista, žetva pšenice na oko 41,5 hiljada hektara bila je pri kraju, a prosečan prinos kretao se i preko pet tona po hektaru. Ono što raduje, svakako je činjenica da je ovogodišnji rod žita izuzetno kvalitetan i da je hektolitarska težina iznad 80 grama.
Na plus 35 Celzijusa po zvaničnim podacima, a pod užarenim suncem na njivama s utiskom da je i mnogo toplije, kombajneri su neumorno skidali rod zlatnog zrna. Kraj puta prema Pavlovcima, u jazačkom ataru, na njivi Laze Jankulovića iz Jaska, kombajner Jovica Neglić iz Jaska tek što je počeo vršidbu 2,5 jutra Lazinog žita.
– Jovica vozi kombajn od malih nogu, nema mu ravnog u Sremu. Brzo će on to uraditi – priča 33-godišnji Laza u čekanju da se kombajn vrati s pavlovačke strane, ali i da stigne tata Sava s hladnim pivom za radnike.
I tako, kraj puta bez hlada, na vrelini julskog sunca, Laza nam priča da ove godine ima 20 jutara žita, sve sorte „apač“ koji je lane dao najbolje prinose u ovom delu Srema. Sedam jutara je ovršeno, a i ostatak žita će brzo biti skinut s njive.
– Biće ovde možda i 3,5 tone po jutru. Zadovoljan sam, kako ne bih kad ima ljudi koji su imali i po dve tone, a još je i zasejano naše seme prve reprodukcije. Zato smo zasejali nešto više semena nego što je uobičajeno. Priznajem, strahovao sam proletos. Posle zime žito je jako loše izgledalo, ali se posle izvuklo – kaže Laza.- Žito je odličnog kvaliteta, prilično suvo, vlažnost je oko 13 procenata, a hektolitar je oko 81. Sve je, za sada, odlično.
Po Lazinim rečima, deo pšenice će predati u voganjski silos, a deo će, za svaki slučaj, ostaviti u ambaru. Pšenicu u silos vozi Nebojša Maksimović iz Jaska koji nam kaže da nema velikih gužvi na predajnim mestima i da sve teče brzo. On vozi do silosa sve žito što Jovica kombajnom skine, pa ima najbolji uvid u to kako se kreću prinosi.
– Znam napamet koliko je ko imao žita. Da se ne lažemo, prosečan prinos ovde, u našem ataru, je oko 2,3 do 2,5 tona po jutru. Tako je na većini parcela, mada ima i boljih prinosa, kao što je ovde kod Laze – prenosi nam Nebojša.
Kao i u svim drugim selima, kombajniranje i prevoz do silosa košta 300 kilograma pšenice po jutru.
Nešto dalje od ovih vrednih mladih ljudi, „stara garda“ na njivi Milivoja Jovanovića. On ima ukupno 4,5 jutra žita, a sa dva jutra kraj kojih smo ga zatekli, kombajnom rod skida Laza Ostojić. Tu je i Vasa Petruš koji će pšenicu transportovati do Vognja.
– Šta očekujem ? Biće koliko kaže kantar na vagi – kaže 71-godišnji Milivoj i dodaje da ne očekuje ništa ni od cene od 20 dinara za kilogram, koliko će plaćati robne rezerve.
– To je cena za velike proizvođače, mi sitni seljaci nećemo imati od toga ništa. Rezerve će otkupiti male količine, tako da nama preostaje samo da predamo žito u silos i čekamo cenu – priča Milivoj dok Vasa dobacuje da se nada da u Vognju neće proći kao u jednoj rumskoj firmi koja im još duguje za lanjsko žito i kukuruz.
– Tako mi i treba kad nisam odmah sve naplatio, već ostavio više tona kukuruza da se nađe za proleće, za seme i đubre. Sad zovemo svaki dan, al` novaca nema – vajka se Milivoj.
Dok kombajner Laza stiže s obećavajuće punim „bunkerom“ kombajna, ostavljamo iskusnu trojicu paora u licitacijama koliko će biti žita na ova dva jutra i nastavljamo dalje.
Po njivama kraj puteva primetno da je sve više požnjevenih parcela, u silosu u Velikim Radincima nema gužvi na predajnom mestu, a u blizini Šuljma Miloš Kostić spremno čeka da kombajner Darko Vrhovac završi žetvu na maloj parceli od pola jutra. Kažu da je to žito neke žene iz Šuljma, ali da će i ovde „apač“ dati dobar prinos.
– Nema tu nikakve filozofije: sve zavisi od obrade zemlje, kvaliteta semena i koliko je bačeno đubriva. Radio sam na mnogo njiva i prinos je od dve do četiri tone po jutru. Koliko je ko uložio, toliko mu se i vrati – kratko nam kaže Darko i nastavlja dalje.
Na sve to, Miloš dodaje da je većina ratara, uglavnom, zadovoljna ostvarenim prinosima jer je malo njih bilo u prilici da značajnija sredstva uloži u kvalitetno seme i više đubriva.
– Jednu brigu smo prebrinuli, a šta ćemo sa ovom – pita se Miloš vrteći u rukama stabljiku kukuruza na kojoj neće biti klipa zbog pojave kukuruzne zlatice.
Eto njima jeda i za sutra, a nama priča za neku drugu priliku.
Ž.Negovanović