Vlada Srbije je protekle sedmice donela odluku o tromesečnoj zabrani izvoza pšenice i brašna, a istovremeno je sa berze upozoreno da Srbija nema prelaznih zaliha žita do nove žetve i da je neophodan uvoz iako smo prema podacima „Žita Srbije“, od jula prošle do februara ove godine izvezli 359.847 tona pšenice i 91.126 tona brašna. To je još više aktuelizovalo najavljeno poskupljenje vekne hleba na 70 dinara.
– Naši pekari smatraju da, ako pšenica ode na 35 dinara i brašno na 50 dinara po kilogramu, uz poskupljenje struje i drugih inputa, da će cena hleba morati da poskupi. Oni smatraju da ova zabrana izvoza pšenice neće mnogo uticati na cenu hleba – kaže sekretar Odbora za agrar u Sremskoj privrednoj komori Vladimir Vlaović i naglašava da je najgore što niko precizno ne zna kojim zalihama pšenice država rapolaže.
– Sigurno da još ima jedan deo pšenice koji stoji u ambarima i privatnim silosima. Teško je proceniti o kojim količinama je reč, ali je bojazan da za naše potrebe pšenice neće biti dovoljno do žetve – navodi Vlaović i dodaje da se nekoliko godina u Sremu seje i za petinu manje pšenice nego što je to nekada bilo. Svuda je takva situacija pa će povećanje cena pšenice malo duže trajati, a ne samo ove godine.
U isto vreme, vlasnik sremskomitrovačke pekare Mihajlo Apić kaže da na cenu hleba utiče mnogo toga, a ne samo cena brašna. On nam potvrđuje i da je veliko interesovanje kupaca za stari hleb.
– Svež hleb je 55 dinara, a kao stari, od juče, prodaje se po 25 dinara za veknu. Tako smo našli modus da se rešimo starog hleba koji smo ranije uglavnom trošili na pravljenje prezli koje smo prodavali na veliko pakerajima koji se bave pakovanjem i prodajom za trgovine. Ovo je malo jednostavnije i efektnije. Kod kupaca je veliko interesovanje. Ima dana kada prodamo sve do 10 – 11 sati i dolaze posle podne i pitaju da li ima još jučerašnjeg hleba. Ima stalnih mušterija, uglavnom je reč o starijima, a ima i onih koji traže i da im ostavimo stari hleb.
Apić nam potvrđuje ispravnost stava Unije pekara da je već sada realna cena hleba oko 64 dinara.
– To je istina jer je poslednjih sedmica cena brašna stalno rasla. Svaka isporuka ima novu, veću cenu. Poslednja je bila 44,5 plus PDV. Tu se dodaju troškovi vode, soli, aditiva, kvasca, prevoza…. Naravno, svaka pekara ima i druge troškove. Najmanja intervencija majstora na mašinama je par stotina evra. Tu su i zarade zaposlenih koje se stalno pomalo uvećavaju u bruto iznosu, kao i sve drugo- struja, gas, gorivo, plate, troškovi održavanja objekta, čišćenja…– nabraja Apić i navodi da stari hleb prodaje po 25 dinara da bi izvukao barem nešto od ulaganja:
– Ako pravim prezle, onda još imam dodatne troškove, dodatni rad, ambalažu, rabat trgovcima… I na 25 dinara za stari hlebi si u minusu, ako radiš prezle opet si u minusu, ali „izvadiš“ koliko-toliko.
Po Apićevom mišljenju, za mušterije je dobro što ima neke konkurencije među pekarima koja im ne dozvoljava da postignu neku realnu cenu. A, realna cena hleba je ono što pokriva sve troškove i omogućava određenu akumulaciju. U ovom trenutku ona je veća od sadašnjih 55 dinara za veknu.
Kako se čini, stari hleb biće još traženiji.
Ž. Negovanović
J. Zurković