Važno je da zajedno gradimo nultu toleranciju na svaki vid nasilja i da ga na vreme prijavimo, dešavalo se ono nama ili drugim osobama iz našeg okruženja
Piše: Jovan Komlenac, školski psiholog u Gimnaziji “Sava Šumanović” Šid
U poslednjih petnaest godina svedoci smo internet revolucije i brzog razvoja internet tehnologija. Neke od stvari koje su bile nezamislive pre samo 15 godina, danas se čine kao da su oduvek bile prisutne u našim životima. You Tube postoji od 2005. godine, Instagram od 2010., a društvena mreža Fejsbuk od 2006. godine, iako mnogi ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu bez njih. Internet je učinio naše živote lakšim, a svet povezanijim nego ikad pre. Uticaj interneta na svakodnevni život može da se oseti u svim sferama, od promene načina zabave, komunikacije, informisanja, provođenja slobodnog vremena, pa sve do novih vidova i načina poslovanja. Iako su ove promene vidljive i prisutne već sada, tek treba da dođu do izražaja u godinama pred nama.
Prema stručnim analizama, u narednih petnaest godina, svaki deseti posao će biti potpuno automatizovan i kompjuteri će zameniti ljude, dok će četvrtina poslova biti značajno izmenjena usled razvoja interent tehnologija i digitalizacije. Na primer, prodaja preko interenta danas uveliko nadmašuje klasičnu. Samo jedan od portala za internet trgovinu, Alibaba, u jednom danu uspeo je da proda robu u vrednosti 14,3 biliona dolara, pri čemu su obrađivali 175.000 porudžbina u sekundi. Da ne pominjemo da će se otvarati nova radna mesta i zanimanja za koje trenutno nigde ne postoji mogućnost formalnog obrazovanja. Već sada imaju neka zanimanja koja nisu postojala pre 10 godina, kao što su developer za aplikacije, stručnjak za onlajn obrazovanje, menadžer socijalnih medija, serviser za cloud computing i mnoga druga. Pred nama je period velikih promena.
Možda najveći uticaj interneta se ogleda na polju međuljudskih odnosa i kvaliteta interpersonalne komunikacije. Svet je postao umreženiji i povezaniji nego ikad pre, pa se često upotrebljava i izraz „globalno selo“ da opiše lakoću razmene informacija i komunikacije. Iako su društvene mreže najpopularnije među populacijom mladih ljudi, koriste ih osobe svih uzrasta. One otvaraju prostor za brzu razmenu informacija, olakšavaju organizaciju događaja, povezuju ljude bez obzira na prostornu udaljenost, služe za zabavu i ponekad mogu da spasu živote pravovremenom razmenom informacija od značaja. Socijalne mreže same po sebi imaju pozitivnu primenu, dobre efekte i nude kvalitetne usluge, samo ukoliko se koriste na odgovoran način. U nekim istraživanjima videlo se da dobijanje socijalne podrške na društvenim mrežama doprinosi osećaju sigurnosti, smanjenju stresa, osećaju pripadnosti zajednici, pa čak i većem zadovoljstvu životom. Ovi efekti zavise od toga da li osoba dobija podršku na društvenim mrežama ili ne. Digitalno nasilje je nažalost mračna strana novih tehnologija i može da ima teške posledice u zavisnosti od oblika, vrste i nivoa nasilja koje je žrtva pretrpela.
Digitalno nasilje podrazumeva svaku upotrebu informacione i komunikacione tehnologije koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva osobe. Neki od tipova ponašanja koji se mogu svrstati u ovaj oblik nasilja su: slanje uznemirujućih poruka, vređanje i pretnje putem SMS-a ili društvenih mreža i foruma, fotografisanje i snimanje druge osobe protiv njene volje i distribuiranje snimaka preko interneta, snimanje nasilnih scena ili pornografskog materijala, ucenjivanje osoba koje su na snimcima, krađa internet identiteta, i tome slično.
Zašto dolazi do internet nasilja? Ponekad dolazi sasvim slučajno, iz nedovoljne informisanosti o mogućim opasnostima, kao i pogrešnog načina zadovoljavanja potreba za igrom i šalom. Dobar primer je situacija kada osoba fotografiše prijatelja u smešnoj pozi pa potom podeli fotografiju na društvenim mrežama, bez znanja o mogućim neželjenim posledicama. Javljanje internet nasilja može se objasniti delimično prirodom internet komunikacije koja se bitno razlikuje od komunikacije licem u lice. Osobi je lakše da povredi nekoga preko računara nego komunicirajući uživo zato što izostaju neverbalne povratne informacije o osećanjima i unutrašnjim stanjima povređene osobe, tj. žrtve. Time što neko sedi u svojoj sobi i obraća se računaru, distanciran je fizički, što olakšava proces nesvesnog potiskivanja ideje da je sa druge strane ekrana isto osoba koja ima osećanja i koja može biti povređena. Ukoliko u ovu jednačinu uključimo pomisao o ličnoj anonimnosti, koju nude neki od sajtova ili se postiže kreiranjem lažnog profila, dolazimo do ideje o izostanku posledica postupaka i ponašanja. Kombinovanjem ovih uslova dobijamo sredinu koja ohrabruje osobu da iznese nešto što nikada ne bi rekla ili uradila komunicirajući licem u lice.
Jednu stvar mladi ljudi često gube iz vida. Internet komunikacija putem blogova, foruma i društvenih mreža je najčešće javna i potencijalno dostupna ogromnom broju ljudi. Dovoljno je da neželjenu objavu vidi i dalje prosledi 10 ljudi od kojih je svako povezan sa po 500 drugih osoba, pa da snimak dođe do 5000 ljudi za svega nekoliko minuta. Dalje širenj može da se odvija geometrijskom progresijom. U toj situaciji najgori element su negativni komentari koji će neminovno da se jave kada informacija postane „viralna“, odnosno dođe do velikog broja ljudi. Tako od nečije potrebe za igrom i šalom dobijemo situaciju koja ozbiljno može da ugrozi samopouzdanje žrtve i da dovede do anksioznosti, socijalne izolacije, depresije i suicidalnih tendencija. Prema analizama Svetske banke, trenutno 3,4 milijarde ljudi na planeti imaju pristup internetu. Treba biti oprezan sa objavljivanjem bilo kakvih poruka, snimaka i informacija, jer jednom postavljena informacija na internetu ostaje zauvek.
Najgori i najopasniji oblici internet nasilja su oni koji nastaju planski i namerno, a uključuju ucenjivanje žrtve. U ovim slučajevima žrtve su najčešće tinejdžeri. Nasilnikova strategija je da se lažno predstavlja putem profila na društvenim mrežama i stupi u kontakt sa žrtvom. U stanju je mesecima da radi na upoznavanju, povezivanju i uspostavljanju odnosa poverenja sa žrtvom. Kada ubedi žrtvu da su u nekoj vrsti internet veze na daljinu, traži od žrtve da razmene svoje nage fotografije. Ukoliko dete učini ono što se od njega traži, nasilnik će preći na fazu ucenjivanja. Žrtva mora da uradi sve što se od nje traži kako nasilnik ne bi poslao dobijene fotografije svima koje žrtva poznaje. Zahtevi nasilnika mogu da budu različiti. Zahtevaju da dete-žrtva pravi snimke i fotografije pornografskog sadržaja, ili čak da se sastanu uživo. Ukoliko se sastanu, žrtva neretko bude silovana pred kamerom, a snimak prodat putem pedofilskih kanala distribucije. Ovakvi tipovi nasilja se dešavaju i u Srbiji i postali su realnost. Nije registrovan veliki broj ovako teških slučajeva, što ne znači da ih nema. Ministarstvo unutrašnjih poslova ima jedinicu za borbu protiv sajber kriminala, tako da apelujem da se sve potencijalne žrtve jave najbližoj poslicijskoj stanici.
Digitalno nasilje je prilično zastupljeno među decom u Srbiji. Institut za psihološka istraživanja je sprovodio 2013. godine istraživanje o njegovoj zastupljenosti. Neki od ključnih nalaza su sledeći: mobilni telefon ima 94 odsto osnovaca i 99 odsto srednjoškolaca. Pristup internetu ima 89 odsto osnovaca i 92 odsto srednjoškolaca. Riziku od nasilja na internetu, svojim ponašanjem sebe je izložilo 62 odsto osnovaca i 82 odsto srednjoškolaca, a doživelo je nasilje 37 odsto osnovaca i 66 odsto srednjoškolaca. Ove brojke su prilično velike i zahtevaju integrisano delovanje škole i porodice u prevenciji nasilja.
Škola je tu da se bavi edukacijom i prevencijom, odnosno upoznavanjem dece sa rizicima, kao i načinima zaštite. Ministarstvo prosvete u saradnji sa Unicefom izdalo je 2016. godine Priručnik za prevenciju digitalnog nasilja, koji sadrži sve neophodne informacije za nastavnike, kao i set edukativnih radionica za prevenciju. Koristimo ga i u Gimnaziji “Sava Šumanović” kao deo plana prevencije i jako sam zadovoljan rezultatima, tako da ga preporučujem i drugim školama.
Roditelji su važna karika u prevenciji. Iako na prvi pogled izgleda da su deca spretnija sa upotrebom računara, to ne znači da imaju razvijene digitalne kompetencije i da su zaista spremna za samostalnu upotrebu internet tehnologija. Digitalna kompetencija ne podrazumeva samo rukovanje računarom, u čemu su deca često dobra, nego i čitav niz veština, znanja i sposobnosti koje deca još uvek nemaju. Tu su na primer zaštita ličnih podataka na internetu, razumevanje rizika, kritičko promišljanje o informacijama do kojih se dolazi, kao i pravila ponašanja na internetu. Zato je važno prisustvo roditelja u „internet“ životu dece. Preporučujem da se dogovorite sa detetom da ne koristi društvene mreže pre navršenih 13 godina, kako i stoji u uputstvu o njihovoj upotrebi. Ukoliko dete koristi društvene mreže, povedite računa o tome koje informacije i objave se pojavljuju kao javne, a koje su namenjene krugu prijatelja. Najbolje bi bilo da deca starija od 13 godina imaju potpuno zatvoren profil za svakog ko nije u krugu prijatelja i da prihvataju prijateljstvo isključivo poznatih osoba. Postavite računar da stoji u dnevnoj sobi kako biste mogli da imate bolji uvid u sajtove koje dete posećuje i na kojim sadržajima se pretežno zadržava. Povremeno razgovarajte sa detetom o tome kako je provelo vreme za računarom i da li mu se nešto lepo ili ružno dogodilo.
Ukoliko neko postane žrtva digitalnog nasilja, neophodno je da ne odgovara na uznemirujuće i preteće poruke. Sačuvajte poruke koje ste dobili, nemojte ih brisati, one su važni dokazi. Možete da snimite prikaz ekrana pomoću opcije „print skrin“ ili fotografišite ekran kao još jedan dokazni materijal. Blokirajte osobu koja vas uznemirava kako više ne bi mogla da stupi u kontakt sa vama. Obavezno ispričajte bliskoj osobi od poverenja šta vam se dogodilo. Nemojte da ćutite ili da se stidite, jer je to karta na koju računaju nasilnici i iskoristiće je protiv vas. Ukoliko se nasilje dogodilo u školi, obratite se školskom psihologu. Ukoliko se dogodilo kod kuće, obratite se roditeljima i otiđite zajedno u policiju ukoliko procenite da je rizik po bezbednost visok. Ukoliko su druga deca uključena u nasilni čin obavezno se obratite i školi.
Važno je da zajedno gradimo nultu toleranciju na svaki vid nasilja i da ga na vreme prijavimo, dešavalo se ono nama ili drugim osobama iz našeg okruženja. Tako ćete spasiti nekome život, ili ga učiniti kvalitetnijim.
Tekst je objavljen u sklopu realizacije projekta „Mladi u kandžama interneta“ koji je finansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
