Višnje u dvorištu, baštama i sporednim ulicama u Staroj Pazovi rodile su odlično. Kako su ulepšale životni prostor kada su cvetale, tako su nas obradovale zrele, zdrave i bez crva. U pojedinim ulicama, pored stabala u baštama i bašticama, svako ima jednu ili dve svoje višnje ispred kuće. Ovih dana komšije su na merdevinama među višnjama a u dvorištima počinje spremanje prve zimnice, od višanja. Pravi se sok, kompot, slatko i višnjevača.
Priprema naboljeg domaćeg soka, u ovom podneblju, počinje čišćenjem višanja od koštica, tzv. cepanjem. Tako je po tradicionalnom receptu, koji se prenosi generacijama, od prabake do praunuke. Ima i drugih, lakših, sa celim višnjama ali se onda višnje, ceđenje zajedno s košticama, bacaju a i sam sok ima nešto drugačiji ukus. Elem, recept, koji je najstariji i pouzdano dobar nalaže da se iscepane višenje pomešane sa šećerom i malo vode ostave da odstoje 24 sata, onda se iscede, doda se limuntus, prokuva se ali da ne peni, sipa u flaše, dobro zatvori i „utrpa“ u staru posteljinu, ćebad u korpi ili čemu sličnom i ostavi u tom „dunstu“ dok se ne ohladi.
Nema bolje. Jednako je dobar samo sok od malina, u južnijim krajevima.
Kamen spoticanja u proceduri pravljenja soka je cepanje višanja. To smo probali različitim spravicama kroz koje je uvek skliznulo barem nekoliko celih višanja, te smo ih batalili. Mnogi istiskuju košticu prstima, pri čemu se višnje baš umuljaju. Iznenađujuće mali broj zna da je najbolji način čišćenja višanja zihernadlom, onom obrnutom stranom. To brzo ide a višnje ostaju očuvane i, posle ceđenja za sok, upotrebljive su za kolače.
Drugi najpopularniji tradicionalni recept je onaj za višnjevaču. Za to je potrebna velika tegla, na primer od četiri, pet litara, za dva kilograma celih višanja, kilogram ili više šećera i litar ne mnogo jake, što kažu „meke“ rakije. Ostaviti da stoji na suncu oko mesec dana. Posle se sadržaj tegle procedi a „pijane“ višnje stavljaju u čokoladne kuglice ili slične kolače.
Sav posao oko višanja efikasno se obavlja i u tankim, kuhinjskim rukavicama, eventualni tragovi na prstima skidaju se limunom, radi se u staroj odeći, da se ne misli na fleke i najbolje napolju, u dvorištu.
B. Topalović
