Piše: Boris Miljković
Svake godine bismo oko podne gledali pokojnog „Grofa“ kako se kupa tog dana na Dunavu. Osamdeset i nešto godina i samo na taj dan on bi došao da se okupa.
Mi se nismo kupali, stari su nas učili da se na preobraženje ne kupa u Dunavu.
-Donesi pepeljaru i puši tu kod mene, nemoj izlaziti svaki čas – rekao mi otac prošle godine na ovaj dan tog jutra.
Hitna je bila već, a njegovi bolovi su bili preveliki. Oni ga nisu odneli u bolnicu. Pričamo, vidim da ga boli. Pita me: „Šta ćemo? Ja ovo ne mogu izdržati više“.
Gledam u mobilni telefon sa preko hiljadu brojeva, razmišljam koga pozvati sada, ko će mi pomoći, ko će njemu pomoći. Šta ćeš, zemlja Srbija.
Okrenem ponovo hitnu i tražim „glavnog“. Kažem da neću nikog da zovem da molim da tražim vezu, već da mi pomognu i dođu po tatu. Doktorka razumna, reče: „Dajte adresu, dolazimo“. Tada mi je laknulo, a vidim i tati.
Odneli su Baneta! Posle dva sata u bolnici stajao sam pored njega dok je primao infuziju.
-Bore, ne osećam noge više – rekao mi je tad.
Umoran si, zato ne osećaš, govorim mu tada.
Opet da čuvam decu, reče mi. Gledam u njega, suze same mi idu. Moram da krenem, a ne ide mi se. Bane, doći ću sutra, naći ću način da te vidim. Poljubim ga i odlazim osećajući njegov pogled na leđima dok se udaljavam kroz hodnik. Posle je operisan, upao u komu i više se nikad nije probudio. Našao je svoj mir i nadam se da ga više ne boli.
A ja sam ostao u „tuđoj“ kući, izgubio osećaj sigurnosti i onu jačinu dok je on bio živ. Tog dana se i Basta „preobrazio“, lomio je vrata boksa, kidao šipke i udarao u zid.
Već sam rešio da ga Stevica „reši“, ili ću ga ubiti ja lično. Postao je zver, oči su mu se promenile. Tad mi tetka rekla: „Ne diraj ga, konj je osetio je smrt“. Tako je i bilo devet dana kasnije. Opet ni Basta više nije isti, ne znam da li mu fali tatin „zvižduk“ kad ulazi u štalu.
Preobrazio sam se i ja jer sam ostao bez jednog jedinog roditelja kojeg sam imao ceo život. I setim se danas Grofa!
Možda ja danas odem i zaplivam na Preobraženje, jer nikad nisam. Dunav je moj i možda mi pomogne da se preobrazim, da dušu olakšam.
