Piše: Nemanja Milošević
Širom Srbije, nedavno je odjeknula vest o dečaku iz Sente kog su rotvajleri izujedali na smrt. Ovakve vesti nas, najmanje na svakih nekoliko meseci, preplavljuju na televizijskim ekranima i stranicama portala i novina, a, životinje, po pravilu, sasvim sigurno nailaze na osudu javnosti.
Međutim, da li su neke rase pasa po prirodi agresivne, ili se ponašanje, kao kod čoveka, od malih nogu uči? Da li će napasti bez razloga, iz čista mira i bez upozorenja?
Prema rečima odgajivača i dresera pasa Branka Jerkovića iz Laćarka, ovakve konstatacije su apsolutno netačne i pas, ma koje rase bio, nikada neće napasti ukoliko je odgojen na pravi način i ukoliko nije povređen od strane čoveka.
– Psi u zavisnosti od rase nisu agresivni ili neagresivni. Samo su neke od njih namenski, genetski, kroz decenije, uzgojene tako da su sklonije nekom radu, poput čuvanja stada, rada sa stadom, čuvanja čoveka, dvorišta, lov i slično. Tako, neki psi imaju takve gene da su, ne agresivni u smislu da će napasti bez razloga, već će reagovati na određen način jer im gen tako nalaže. U te pse spadaju i rotvajleri. Obično je kod takvih slučajeva kriv čovek. Da li zbog toga što je neovlašćeno ušao na teritoriju psa, probao da mu otme nešto što on smatra svojim, povredio ga, ili, pak, ne može da mu nametne autoritet ili, kako se to popularno kaže, postavi se kao vođa čopora takvom psu. Kada se neko smatra jačim, on neće slediti slabijeg, a to je logika čopora po kojoj psi žive od nastanka. U takvom čoporu žive i vukovi. To je organizovana zajednica koja sa sobom nosi benefite i obaveze – priča Branko Jerković i osvrće se na nedavnu tragediju:
– U ovom slučaju, nastradalo je jedno nedužno dete. Zašto se to tako desilo, to je pitanje, jer ne znam dovoljno informacija o konkretnom slučaju, ali znam da su ljudi uglavnom krivi za takve incidente. Ukoliko su psi normalni i drže se svojih nagona, uvek će vas upozoriti. Na primer, kada dođete kod nekoga u dvorište i pas laje, on vam nešto poručuje, odnosno, upozorava vas. Međutim, najlakše je razumeti kada pas laje. Nakon lajanja, pas zauzima stav, i sledi govor tela. Pokazuje vam da je ozbiljan, a u tom slučaju nije potrebno objašnjavati da se od njega treba skloniti, jer ste učinili nešto što ne biste trebali – objašnjava Branko.
Pas je, kaže, živo biće, kao i svako drugo, i ima svoju psihologiju. Tako, na formiranju njegove ličnosti potrebno je raditi od najranijeg uzrasta, kako bi izrastao u zdravog i psihički stabilnog psa. Takođe, od samog početka, potrebno mu je dati do znanja gde je njegovo mesto u porodici, odnosno, čoporu, kako se ni u jednom trenutku ne bi osetio vođom.
– Pas može da napadne člana porodice kog smatra članom čopora, jer se ne pridržava pravila koja vladaju u čoporu. Na primer, ukoliko imamo
psa koji se smatra vođom čopora, i koji voli da leži u određenoj fotelji, a vi sednete u nju, on će vas upozoriti. Doći će, zagledaće se u vas i dati vam do znanja da ste zauzeli njegovo mesto. Kada zareži ili zalaje, čovek će to lako shvatiti. Ali ukoliko vas upozorava govorom tela, možete to da ne primetite i onda može da nastane problem. Problem je, takođe, u tome što ljudi kupe psa deci misleći da je on igračka, ali on to nije. On je biće koje ima psihu i sa kojim treba raditi i pravilno se pred njim postaviti, od samog početka – kaže Branko.
Za kraj, on se osvrće na nesrećan slučaj koji se u Sremu dogodio pre oko deceniju i po, a imao je veze baš sa rotvajlerima. I u tom slučaju, kaže, iako su naišle na žestoku osudu javnosti, životinje, ispostavilo se na kraju, nisu bile krive, već žrtve nasilja. Najčešće se, kaže, radi o tome, a istina uglavnom na kraju ispliva na videlo.
– Godinama pre, pre oko 15 godina čini mi se, vežbao sam dva rotvajlera kao odbrambene pse. Ti psi su napali čoveka na autobuskom stajalištu u jednom sremskom selu, a, pošto sam ih ja trenirao, nakon toga, išli smo na sud. Pitao sam tog čoveka zašto ih je dirao, jer sam znao da je to učinio. Ti psi napadaju samo ukoliko primete agresivno ponašanje kod čoveka i čak i ako šetaju slobodno ulicom, oni neće nikoga dirati, jer nemaju metu i ne vide razlog zašto bi napali nekog. Posle, taj čovek mi je priznao kako je udario oba psa, pa su ga potom napali – zaključuje.
