Deca ne treba da posećuju neproverene sajtove, da ne veruju svemu što pročitaju i vide. Niko ne kontroliše internet koji je globalna svetska mreža, svi računari su međusobno povezani i upravo zbog toga postoji realna opasnost od zloupotrebe
Piše: M. Balabanović
Internet kao jedna ogromna globalna mreža ne postavlja nikakve granice, kako za zaradu novca, znanja, tako i za krađu, prevare i malverzacije. Koliko su deca bezbedna? To je zaista teško reći, ali treba biti jako oprezan kada su u pitanju web stranice koje ona posećuju. Jako je teško imati potpunu kontrolu nad takvim stvarima, počinje priču Aleksandra Tarabić profesor računara u Tehničkoj školi „Mihajlo Pupin“ u Inđiji.
– Iako đaci koriste računar i internet od najranijeg uzrasta, nisam sigurna da su uvek bezbedni zbog nekih nepromišljenih poseta raznim sajtovima Naravno da edukacija o bezbednom korišćenju interneta kreće od malih nogu, ali treba i tinedžerima skrenuti pažnju na sve zamke koje ih vrebaju. Generalno, deca su izložena kojekakvim sadržajima, a mi kao profesori ili roditelji treba da ih upozorimo šta sve može da im se desi. Oni posećuju razne sajtove na kojima svašta mogu da vide i čuju i dođu u kontakt sa sadržajima koji nisu primereni za njih – ističe ona i dodaje da deca na tim nebezbednim sajtovima mogu da pokupe razne viruse koji vrlo lako mogu da unište njihove privatne podatke. Moraju da vode računa da operativni sistem koji koriste redovno ažuriraju i da imaju antivirusni program koji blokira viruse.
– Mi smo tu da ih upoznamo sa sajtovima sa kojih bezbedno mogu da preuzmu aplikacije, programe i igrice i sve one sadržaje koji su im interesantni. Važno je napomenuti da ne treba da posećuju piratske sajtove, gde se nalaze nelegalni programi. Iako većina to radi, to je nedopustivo – kaže Aleksandra.
Prema njenim rečima, postoje sajtovi koji se nalaze na crnoj listi i svi roditelji imaju mogućnost da instaliraju program koja će blokirati neželjeni sajt.
– Jednostavno, treba samo razgovarati sa decom, jer mnogo koriste društvene mreže,a ima raznih ljudi koji mogu to da zloupotrebe. Recimo, ko god im pošalje zahtev za prijateljstvo oni prihvataju. Tako pedofili najčešće vrebaju decu mlađeg uzrasta stavljajući lažnu sliku na profil. Obično uspostavljaju vezu, ispituju o adresi stanovanja, broju telefona i predlažu susret – objašnjava profesorka.
Učenici Tehničke škole su pre dve godine učestvovali na republičkoj smotri kratkog filma „Filmić“ 2016. kada su napravili film na temu bezbednost dece na internetu i osvojili treće mesto.
Scenario je bio takav da se pričalo o devojčici koja je preko interneta upoznala lepog i zgodnog momka, koji je insistirao da se nađu. Kada je otišla na sastanak, nikada se više nije vratila. Ovaj film je bio samo upozorenje i poslao je odličnu poruku svim tinejdžerima.
Deca ne treba da posećuju neproverene sajtove, da ne veruju svemu što pročitaju i vide. Niko ne kontroliše internet koji je globalna svetska mreža, svi računari su međusobno povezani i upravo zbog toga postoji realna opasnost od zloupotrebe.
– Važno im je staviti do znanja da svoje lične podatke nikome ne daju, pogotovo što imamo slučaj da deca masovno preko interneta kupuju neke sitnice, delove za računare ili garderobu i plaćaju karticom. Dešavaja se da uzmu karticu od svojih roditelja i unose lične podatke. Sa druge strane hakeri naprave sajt identičan originalnom i na taj način ukradu pin sa kartice i skinu sav novac sa računa – ističe Aleksandra i kaže da svojim đacima uvek daje savet da nikada na sajtovima ne daju svoje lične podatke.
Tamo gde se na sajtu traži matični broj, adresa stanovanja, broj kartice i slično uvek znači da je sajt sumnjiv.
– Kada god se mi ulogujemo na neku veb stranicu oni pamte internet protokol vašeg računara, odnosno IP adresu i pomoću tih programa hakeri mogu da vas lociraju gde se nalazite. To se pogotovo odnosi na decu koja to ne znaju i koja otvaraju raznorazne sajtove. Ono što je važno jeste konstantna priča i edukacija kako da budu bezbedni na internetu, pogotovo za decu predškolskog uzrasta i u osnovnoj školi.
Na kraju razgovora ona ističe da su imali slučajeve u školi gde se đaci žale na razne uvrede koje su pretrpeli na društvenim mrežama.
-To su najčešće neprijatni komentari, vređanje pa nekada i pretnje od vršnjaka. Ovde se radi o jednoj vrsti internet nasilja ili psihičkog nasilja. Često se se radi o nekim ljubavnim prepucavanjima zbog momaka među devojčicama koja umeju da prerastu i u fizički sukob ili slično. Mislim da treba češće na časovima informatike pričati o ovoj temi, ne samo jednom godinešnje kada je međunarodni dan bezbednosti – poručuje ona.
Tekst je objavljen u sklopu realizacije projekta „Mladi u kandžama interneta“ koji je finansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
