Ruma – Na ulazu u rumski JP “Vodovod“ nalazi se tabla, a na njoj ispisana deviza “Voda je život“. Kako je taj život nastao, kako se održava, razgovarali smo ovih dana sa direktorom ovog javnog preduzeća Jovanom Jerkićem, a neposredni povod za ovaj susret je obeležavanje pune četiri decenije od nastanka preduzeća.
Negde 60-tih, sazrela je u Rumi ideja da grad mora imati redovno vodosnabdevanje kako bi opravdala naziv grada. Negde 1. avgusta 1972. “Vodovod“ je konstituisan kao preduzeće za vodosnabdevanje, za godinu dana izgrađeno je 87 kilometara vodovodne mreže u gradu. U međuvremenu, u ovaj sistem priključuje se i iriška opština tako da “Vodovod“ stiče regionalni status. Danas sistem vodosnabdevanja čini 500 kilometara vodovodne mreže, 90 kiklometara kanalizacije, više od 20 hiljada vodomera, sve to uz 138 zaposlenih. Pre 25 godina izgrađena je Fabrika vode na Fišeru, čime je sistem definitivno zaokružen.
Da li je za ovih 40 godina sistem modernizovan, ili više izraubovan?
-Podatak o 40 godina postojanja najviše govori o starosti kompletne infrastrukture. U vodovodnoj mreži Rume je 70 odsto azbestnih cevi i PVC cevi niskog pritiska, zbog toga imamo dosta gubitka vode na mreži. Još je gora situacija u iriškoj opštini u kojoj su delovi mreže iz 1930. godine. Za rešavanje ovih problema potrebne su velike pare, a “Vodovod“ nije profitna firma. Na nivou grada napravljena je Strategija razvoja do 2020. godine, u njoj je zacrtana rekonstrukcija vodovodne infrastrukture i izgradnja paralelnog magistralnog cevovovoda u dužini od 12 kilometara, jer tu imamo “usko grlo“.
To su krupni projekti, šta će se raditi u bliskoj budućnosti kako bi građani imali bolje vodosnabdevanje?
-U ovoj godini se planira rekonstrukcija jednog filter-polja u Fabrici vode, radovi će biti završeni do kraja marta. Drugi projekat na Fabrici vode je uređaj za proizvodnju rastvora hlora koji smo do sada kupovali. Sada će ta proizvodnja, elektrolizom soli, biti u sopstvenoj režiji. To će biti završeno do kraja aprila ove godine. Za letnje mesece planiramo poboljšanje vodosnabdevanja u Malim Radincima, gde su izraženi problemi.
Na skupštinskim zasedanjima često ste na udaru kritike opozicije, zbog visokih cena i viška zaposlenih – je li i tu istina negde na sredini?
-Po evropskim standardima, na hiljadu vodomera dolazi sedam zaposlenih. Mi imamo više od 20 hiljada vodomera i 138 zaposlenih. Neka se ti kritičari preračunaju. Druga je stvar struktura zaposlenih, to što se voda naplaćuje od vrata do vrata, to nema nigde na svetu. Što se tiče cene vode, ona još uvek nije ekonomska, iz nje se ne pokrivaju troškovi poslovanja, pokrivaju se iz izvođenja radova koji ne spadaju u delatnost vodosnabdevanja. Čudna je to stvar: svako domaćinstvo ima po dva-tri mobilna telefona, i to im nije skupo, ali voda jeste. Da bi sistem opstao, upućujem još jedan apel potrošačima oko izmirenja obaveza plaćanja, ali i potrošnje vode. Voda jeste život, ali taj život, kao i svaki drugi, mora se čuvati.
K. Kuzmanović


