Ruma – Beseda o jeziku i pismu, i gost – akademik Matija Bećković, bili su razlog da se u Čitaonici Gradske biblioteke “Atanasije Stojković“ u Rumi, tog 27. maja, traži mesto više.
Polazeći od misli velikana književnosti, naše i svetske, po kojima su jezik i pismo nešto sveto, a čitanje tajna sveta i umetnosti, jer spomenici se vremenom ruše, civilizacije nestaju, a tomovi knjiga ostaju i pričaju o tim vremenima, jer su u njima duše prošlih ljudi, akademik Bećković se u svojoj besedi osvrnuo na veliko delo Ćirila i Metodija. Oni u našem narodu nisu nikada dobili slavu koju su zaslužili, i mada su širili slovensku pismenost tri veka pre Sv. Save, sve je pripisano upravo Rastku Nemanjiću – jedino njegovo ime i prezime znamo.
-Ćirilica je u svetu priznata kao najsavršenije pismo, ali mi se nismo pokazali dostojnim da je sačuvamo, loše bi ona prošla da nije bilo Rusa, Bugara, pa i Makedonaca. Mi smo ćirilicu proglasili prevaziđenom, ali je ona preživela naše sumnje. Ćirilica je naše pismo, naše znamenje, naš nacionalni znak, ona je stvar nacionalnog poštovanja, duhovnog integriteta.
U to da li će knjiga opstati u ovom i budućem vremenu, Bećković nema sumnju:
-Knjiga će sve nadživeti, i radio, i televiziju, i internet, i sve nas. Svaki čovek kad reši da napiše knjigu, želi ustvari da poveri neku svoju tajnu, znači, vera u knjigu ostaje. Knjizi se ne može ništa. Ona je kao točak, ili kao makaze, dakle nešto savršeno što se ne može promeniti, čemu se nema šta dodati. K. K.