Sremska Mitrovica – U Klubu „Sremskih novina“, 6. aprila, otvorena je izložba slika i crteža Evice Nikšić (1956), pod nazivom Deja vu (Već viđeno), druga po redu koju u svojim prostorijama organizuje naša kuća.
Postavku sremskomitrovačke umetnice je otvorio Zlatko Zrilić, direktor marketinga „Sremskih novina“, zahvalivši se gošći što je svojim radovima ulepšala ambijent i veče učinila posebnim. O slikama i autorki govorila je njena koleginica Štefica Radovanov, dok je slikar Ivan Vešić pročitao svoju Priču o akvarelu, koja govori o lepoti stvaranja, o „treptaju oka, ushićenju, a ponekad i očaju“. Za muzički program pobrinuo se Milan Panić, koji je na harmonici svirao francuske šansone, koje su publiku za trenutak „odvele“ u Pariz, grad umetnosti i svetlosti.
Izloženo je ukupno 16 radova, koji su nastali u novije vreme, izuzev jedne kompozicije – Dizanje feniksa, naslikane ranije, a među ove je možda i „zalutala“. A možda i nije zalutala, primetiće autorka, dodajući da mora da joj je, ipak, tu mesto, kako bi stalno opominjala da čovek, iznova, uporno, treba da ustaje i pokušava.
– Kao da se u mom životu ponavljaju ciklusi, otuda opet puževi i školjke. Beskonačnost ponavlja svoju igru, a ja to pretvaram u slike – objasnila je Evica Nikšić.
Njene slike i crteži su rađeni različitim tehnikama, kao što su akvarel, ulje na platnu, kolaž i kombinovana tehnika. Naša gošća izlaže grupno i samostalno od 1980. godine, a svoje radove odavno ne broji.
– Radovi Evice Nikšić otkrivaju jednu unutrašnju tajanstvenost, jedan unutrašnji život. U njima postoji emocija, iskrenost, poruka – naglasila je slikarka Štefica Radovanov, prilikom otvaranja izložbe.
A kako je svojevremeno napisao istoričar umetnosti Sreto Bošnjak, slike Evice Nikšić brišu granicu između realnog i irealnog. One su u znaku dvojnosti – između apstrakcije i asocijacije, a jedna od osnovnih vrlina im je neposrednost izraza, zbog čega često deluju naglašeno ekspresivno.
I. Zoranović