Piše: Boris Miljković
Sam kući danas, sedim kod konja ,pušim i gledam napolje – hladno, mokro, sivo neko nebo. I opet nazad misli krenu. Moj Bane…
Uvek bio zimljiv, setim se hodnika bolnice kada sam ga zadnji put video. Pokriven iako je leto sve sa onom infuzijom. Oči njegove gledaju u moje.
„Ćale, do`ću sutra“, govorim mu, a on mi govori da noge ne oseća više. Nisam imao potrebu da dolazim, upao je u komu i umro posle par dana.
Razmišljam, da je živ sad bi se obukao i došao do štale da vidi šta radim. I ono ždrebe što mi kod Roćka, rekao bi „Donesi, ja ću ga smiriti polako“.
Razmišljam kako uopšte ne idem na groblje, isto tako je bilo i kad je baba umrla. Ja znam koliko ih žalim, samo ja i niko više. Ni kod tete ne odem, tek tu puknem.
Gledam kutiju transportnu punu golubova svih boja, doneo danas od Velje. Sad bi Bane rekao: „Al` su lepi, svaka mu čast“. Zavoleo je Velju. Moj Bane nije voleo proste, zle, bahate ljude, a Velja mu je legao. Mada ja sam uvek govorio: „Tata to je jedna bitanga“.
Onda bi Velja rekao: „Da ti je**m mater bezobraznu, izvini čika Bane, ali iznervira me džukela“.Tata bi rekao: „Ma slobodno ga udri ,bezobrazno je to“.
I razmišljam danas koliko smo sranja imali on i ja.
A toliko sam ga voleo. Bio je grub, nije mogao svoju bol da kanališe, bolela ga rana koju je u grob odneo. Bolela ga njegova ćerka i nije se mogao nositi sa tim, bolela ga nepravda od onog kome je bio veći brat nego rođenoj sestri svojoj.
I taj mu je mučki nož zabio kad je Bane vodio bitke za život svoje ćerke.
I pušim, gledam konje, gledam napolje, hladno, mokro, sivo neko nebo. Samo sam poželeo da ti je tamo sad bar toplo ćale moj, da ne brinem…
J**i se Aleksa, đubre malo. Izašao si napolje, pa utrčao unutra, poljubio svog oca i otišao. A mene ubio pogled Veljin od Aleksinog poljupca. I tako odem ja u aut…
A nije nam bilo lako, ni mom ocu,a ni meni… Nije da mu j**š mater, nije.
„Bore, oćemo piti kafu, nije mi dobro“, rekao bi u dva sata noću.
„Stavi vodu, ja ću zakuvati“, samo bih rekao.
„Ej, lepa ova kuća, zidovi pravi. To ciglja ona prava“
Jeste ćale, lepa je kuća…
