Jovan Živanović iz Platičeva ima 85 godina i najstariji je živi lovac u ovom selu. Zbog godina više ne lovi, ali se rado seti svih lovačkih dana koji su trajali pune četiri decenije. U prvi lov otišao je 1966. godine u Rumi, a diplomu o položenom lovačkom ispitu je zaslužio 28. oktobra 1968. godine. Kako kaže, posebna čast je što su rumske legende bile te koje su činile komisiju za polaganje ispita – Slavko Nikšić Mauki, nekadašnji načelnik sreza Ruma, Petar Zdravković, čuveni apotekar i Lovra Ređep, tadašnji direktor Škole učenika u privredi. U lovačku penziju otišao je 2008. godine.

-Lovom sam počeo da se bavim u Rumi, a prvi je bio lov na zeca na potezu od Rume prema Šašincima preko današnjeg auto-puta. Poslednji lov imao sam u Platičevu. A između sam sa lovcima obišao sve republike bivše Jugoslavije, osim Crne Gore, celu Vojvodinu, Sloveniju, Ljubljanu, Zelengoru kod Tjeništa, planinu Klekovaču u BiH, Šar planinu, Zagreb, dva puta sam vodio lovce u Mađarsku u lov na fazana, zeca i srndaća… Nemam predstavu koliko je bilo lovačkih akcija za tih 40 godina, kaže Jovan Živanović, dok njegova supruga Verica u šali dodaje da ih je bilo milion.
Belgijska petlara
Kaže da prvobitno nije planirao da postane lovac, jer se prvenstveno bavio fudbalom, organizacijom šahovskog kluba u Rumi, studijama ekonomije koje je okončao 1962. i imao je neke druge obaveze. Ali, nije kome je namenjeno, nego kome je suđeno. Kada je nasledio dužnost predsednika Opštinskog veća saveza sindikata u Rumi 1966. godine od dotadašnjeg prethodnika Juraja Vrankovića, zajedno sa službom stigla je i Jurajeva lovačka puška.
-To je bila puška belgijska petlara. Dobivši tu pušku sam dobio još jedan poziv, a to je poziv lovca. Lovstvo kojim sam se bavio značilo mi je mnogo, na prvom mestu to su ljudi, druženje, poznanstva. Zatim zaštita divljači, jer lovstvo nije samo odstrel, nego održavanje ravnoteže u prirodi. Tu je i kontakt sa prirodom. Svakome ko radi kancelarijski posao, a ja sam ga radio, kontakt sa prirodom je neprocenjiv, dodaje Jovan.

Prvobitno je bio član lovačkog društva u Rumi. Među lovce u Platičevo vratio se sredinom sedamdesetih. Iako je radio i u Rumi i u Novom Sadu, Platičevo je njegovo rodno selo. Za lovačko društvo u svom selu kaže da je društveno odgovorno jer bilo šta da se dešava, lovci su tu da pomognu u organizaciji, a najčešće u onome u čemu su najbolji, a to je pravi lovački paprikaš. Iza sebe ima nebrojene lovačke trofeje, a mnogi su u porodičnoj kući.
-Najdraži trofej mi je jelen iz Bačkog Monoštora iz lovišta Kozara kog sam odstrelio 2.12.1982. godine. Tu je i divojarac odstreljen 18.9.1982. godine na Zelengori koja pripada Nacionalnom parku Sutjeska. Za preko 40 godina aktivnog lova trofeja je bilo mnogo i ne mogu se svi nabrojati, kaže najstariji živi lovac iz Platičeva.
Danas više ne lovi, ali sa lovcima je uvek. Druženje ne prestaje nikad, a i sin Predrag nastavio je očevu tradiciju.
-Lovac u duši nikad ne prestaje da bude lovac. Lovci dolaze u našu kuću jer se i moj sin bavi time, redovno odlazim u lovačko društvo i oni su česti gosti u mom domu. Sin je nasledio svu opremu od mene, kao i sklonost ka lovu, dodaje čika Jovan.

Da se vrate divlje patke
Ono što se u Platičevu promenilo u odnosu na čika Jovine aktivne dane jesu lov na jarebice i divlje patke. Divlje patke su se lovile dok je u okolini sela postojala bara Trskovača, koja je nekim drugim prilikama isušena.
-Voleo bih da se ponovo zapate jarebice kojih je nekad bilo isto kao fazana. A lov na divlje patke je bio poseban, lovile su se na prelet i iz čamca, a pritom su lovci morali imati dobre pse koji su ulazili u vodu i aportirali divljač, odnosno patke. Lovci su, po mom mišljenju izgubili mnogo time što je bara isušena i što više nema lova na divlje patke koji je bio jedan od najlepših, to će vam svaki stari lovac reći – nastavlja Sremac.
Još jedna razlika koja je primetna jesu šakali i psi lutalice u lovištu. U vreme kada je Jovan bio aktivan lovac šakala nije bilo, a danas se za jednu hajku odstreli i po nekoliko jedinki, koje su invanzivna vrsta i na našem području nemaju prirodnog neprijatelja.
Organizovati komercijalni lov
Danas, kako ne nosi pušku, može da savetuje mlađe lovce, a kako je došlo vreme kakvo je došlo, treba razmišljati i komercijalno.
-Došlo je vreme da se sve gleda kroz dinar, pa tako i u lovu. Zato savetujem mlađe lovce da organizuju komercijalni i turistički lov, kako bi sami mogli da zarade novac za funkcionisanje i da se ne oslanjaju isključivo na članarine. Zato se mora na prvom mestu osposobiti lovište, primera radi ubaciti više divljači na koju bi se organizovao lov, dodaje Jovan.
Po mnogo čemu Jovan Živanović je jedinstven u svom selu. Takođe, najstariji je živi fudbaler iz ovog sela, aktivan je šahista. Između ostalog je i najstariji živi stanovnik rođen u Platičevu. A ova priča zapravo je nastala jer ove godine Lovačko društvo „Jedinstvo“ slavi čitav vek postojanja, te će biti deo monografije koju tim povodom pripremaju lovci iz Platičeva.
S.B.