Njihova briga nema kraja
Roditelji dece sa posebnim potrebama, nadaju se da bi država mogla da im obezbedi prava kakva imaju negovatelji ili hranitelji. Za donošenje ovog zakona skupljene su desetine hiljada potpisa, ali su oni za sada samo – slova na papiru
Tekst: S.Đaković
Foto: M.M. – Sl.N.
Ljiljana Popović iz Sremske Mitrovice je majka jednog Nenada, koji od svoje osme godine života pohađa specijalnu školu, dane provodi u Dnevnom boravku i bez roditeljske pažnje ne može da živi. On je osoba sa posebnim potrebama o kome brinu roditelji.
– Društvo smatra da su ovo naša deca i naš problem. Mi roditelji smatramo da treba da se izjednačimo sa negovateljima, jer sa našim problemom ležemo i ustajemo. Ja sa svojim živim skoro 40 godina. Kao roditelji treba da se borimo za egzistenciju dece i sve ostalo. Pala sam zimus, ali ni dana nisam izostala iz aktivnosti Udruženja za mentalno nedovoljno razvijene osobe, jer je to život mog deteta. On ne može da ide u disko, ni na igranke, već samo pripada svojoj porodici. Zato ja i drugi roditelji smatramo da treba da nam se prizna status negovatelja – kaže Ljiljana Popović povodom tribine o potrebi donošenja Zakona roditelj -staratelj u Sremskoj Mitrovici sa koje je takva poruka upućena nadležnima.
Roditeljima dece sa posebnim potrebama, čulo se, imaju pregršt problema koji nemaju rok važenja, a nemaju nade da će brigama doći kraj, jer nema leka za bolest njihove dece. Očevi i majke treba stalno da brinu i neguju svoju decu, a ako roditelji rade, porodica mora da se snalazi kako zna i ume da reši pitanje čuvanja člana porodice sa posebnim potrebama. Roditelji menjaju smene, uzimaju slobodne dane, uzimaju osobe da čuvaju decu na sat, plaćaju to, a nemaju prevelika sredstva za život. Zato misle da bi im donošenje zakona pomogli da bar reše egzistencijalne probleme i imaju prava koja imaju staratelji.
Slavoljub Popović je roditelji i predsednik Opštinskog društva za pomoć mentalno nedovoljno razvijenih osoba. Smatra da sama reč MNRO govori o čemu se radi i pita: zašto ne bi izjednačili porodice koje imaju taj problem sa onima koje su postale staratelji tuđe dece?
– Moj sin ima 37 godina, nikada se neće osamostaliti, to su deca kojima je oduzeta radna sposobnost i dok su živi biće deca. Zato hoćemo da se izjadnače u pravima roditelji ove dece sa onima koji imaju tuđi decu na staranju – kaže Slavoljub Popović.
Istog mišljenja je i Radinka Čipan iz Sremske Mitrovice koja kaže da su roditelji okupljeni oko ovog mitrovačkog udruženja preopterećeni brigama i troškovima zbog njihovog deteta.
– Podržavam inicijativu da se donese pomenuti zakon jer smo kao roditelji prepterećeni svim i svačim, a zakon bi bio podstrek koji treba porodici. Dok sam radila plaćala sam nekog da čuva moje dete jer je i suprug radio. Sada nismo izjednačeni sa onima koji brinu o tuđoj deci kao staratelji, a uz status koji bi nam doneo ovaj zakon bilo bi nam bolje – smatra Radinka Čipan.
Učesnici ove tribine, organizator je bio Gradski odbor zelene stranke, podsećaju da je jedan od zahteva Evropske unije da se deca uzimaju iz institucija i da imaju šansu da odrastaju u prirodnom okruženju. Nema prirodnijeg okruženja od porodice, ali njoj treba podrška koja će se postići donošenjem Zakona roditelj negovatelj.
Radionice
Da bi omogućili svojoj deci kakav takav izlazak iz kuće i obuku roditelji okupljeni u Društvu za pomoć MNRO dva puta nedeljno radionice. Deca uče da tkaju, prave kese, šiju i što naprave prodaju.