Da su Biljana i Milenko Mitrović mislili šta će dobiti od države kada su formirali svoju porodicu i stvarali potomstvo, ne bi daleko stigli. Borili su se za život na razne načine, pa su bili i gastarbajteri u Kanadi. Imaju četvoro dece i petoro unučadi, a Biljani majčinstvo nije smetalo da završi srednju školu i fakultet
Piše: S. Đaković
Kada je 2007. godine u Srbiji doneta Strategija za podsticaj rađanja – strateški dokument koji je trebalo da izrazi ozbiljnost države i njenu želju da se suštinski pozabavi boljim uslovima za roditeljstvo, najavljivano je da će se dokumentom rešiti u dugoročnom periodu mnoga bitna pitanja stvaranja porodice. Jer, bela kuga je učinila svoje, evidentno je da treba stvoriti uslove za bolje roditeljstvo, a odluku o broju dece treba prepustiti roditeljima. Taj sjajan dokument je ipak ostao „mrtvo slovo na papiru“ jer država nije imala snage ili dovoljno novca da ono što je napisano praktično realizuje.
Lepo je bilo zamišljeno da se roditeljstvo pomogne na vrlo raznovrsne i korisne načine. Čitave studije su napravljene: smanjenje ekonomske cene roditeljstva, usklađivanje rada i roditeljstva, promocija reproduktuivnog zdravlja, usklađivanje sistema predškolskih ustanova sa potrebama i slične. Ali, nije se daleko odmaklo od želje, ni kod zapošljavanja mladih, pogotovo mladih žena, ni kod pojačane kontrole poslodavaca od strane inspekcijskih službi da bi se onemogućilo da sprovode prikrivenu diskriminaciju.
Nikoga ne čekati
Mnoge višečlane porodice nisu ni mislile na Strategiju podsticanja rađanja i slične kada su se odlučivale na rađanje dece. Među takvima je i mitrovačka porodica Mitrović. Supružnici Milenko i Biljana Mitrović imaju četvoro dece – Aleksandru, Branislavu, Svetlanu i Milutina. Dočekali su i da im Aleksandra rodi troje unučadi, a Branislava dvoje. Ima šanse da Mitrovića bude još više, jer u deci uživaju.
Supružnici Mitrović, inače, potiču iz višečlanih porodica. Milenko je peto dete u svojoj porodici, Biljana ima još samo brata, ali njene obe bake su imale mnogo dece. Da li porodične tradicije ili nečeg drugog, i njih dvoje su se odlučili da imaju tri kćerke i sina.
Sve što je u životu postigla, Biljana je postigla uz decu. Stekla je diplomu srednje škole, više škole i fakulteta, polagala je za ugostitelja i mnogo kurseva zbog rada i želje da uči i u tome joj nimalo nisu smetala deca.
– Veoma rano sam se udala, tek sam krenula u četvrti razred srednje medicinske škole, ali sam je završila i maturirala kao udata žena. Takav je tada bio zakon – priča svoju životnu priču Biljana Mitrović koj godinama radi u Muzičkoj školi “Petar Krančević” u Sremskoj Mitrovici.
Studirala i odgajala decu
Potom je upisala Pravni fakultet, polagala razliku za prijem zbog završene medicinske škole, a baš je htela na pravo jer je njen muž pravnik. Uspela je da položi ispite sa prve godine, upisala je drugu godinu i onda se rodila njena i Milenkova prva ćerka Aleksandra koja sada ima 32 godine. Posle je položila još nekoliko ispita, prebacila se na pravo u Beograd, ali je morala da stane sa studijama zbog majčinskih obaveza.
– Više nisam mogla da odgovorim svim obavezama koje su bile oko mene. Napravila sam pauzu u studiranju od šest godina. Za to vreme se rodila i druga ćerka, a kada je ona malo porasla, odlučili smo da idemo u Kanadu. Nikog nismo imali da nam pomogne, a hteli smo da probamo videti kako se tamo živi – nastavlja Biljana i dodaje da je u životu i porodici bitan dogovor, a Mitrovići su se oko svih većnih životnih pitanja uvek slagali. Nisu jedno drugo sputavali, svako je imao mogućnost da radi šta voli, a njoj je bila najdragocenija podrška muža. Ima je kroz ceo život.
Kanadski san je- tuđina
U Kanadi su radili sve i svašta. Bili su oni pomalo i avanturisti, priznaje Biljana, hteli su da vide i videli su šta su tamo hteli. Iako se mnogo radilo i zaradilo, već posle nekoliko meseci znali su da Kanada nije njihovo opredeljenje i odlučili su da se vrate kad deca pođu u školu.
– Bili smo u Kanadi nepune tri godine, radili smo svašta da zaradimo, nekad po dva ili tri posla, ali smo se dobro snalazili iako smo bilia sami sa decom. Malo sreće je bilo tu kod nas, uspevali smo da nađemo poslove da jedno uvek bude sa devojčicama. Kad smo se vratili iz Kanade rodila sam Svetlanu 1992. godine a posle tri godine Milutina. On je sada student – ističe naša sagovornica.
Mitrovići su kasnije odlučili da oprobaju da rade u privatnom biznisu i počeli su da drže restoran u Sremskoj Mitrovici. Nesvršena pravnica i majka je morala da uči ugostiteljstvo da bi mogla da radi taj posao. Ispite je polagala u ekonomskoj školi. To su radili 10 godina, a, a onda je šest godina radila sa mužem u njegovoj advokatskoj kancelariji.
Kad je sin Milutin imao četiri ili pet godina Biljana je odlučila da se dalje školuje. Bila je 1999. godina, imala je 36 godina i četvoro dece, a upisala je višu školu, smer vaspitač.
– U Muzičkoj školi se ukazalo mesto pa sam dobila posao, kao nastavnik u muzičkom zabavištu, posle sam bila bibliotekar, a kada sam završila višu školu nastavila sam studije na učiteljskom fakultetu. Nije mi problem bio da učim, i sada bih učila da treba, ali sam onda razmišljala o sigurnosti posla i sve sam ispolagala za godinu i po dana uz pomoć muža, a usput smo gradili i kuću – govori Biljana.
Važno je razumevanje
Već 15 godina ona je u Muzičkoj školi u Sremskoj Mitrovici nototekar i medijatekar a ona i suprug školuju sina i dočekuju unuke. Najstarija Aleksandra ima ih troje i živi u Nemačkoj, završila je jezike. Mlađa Branislava je u gradu vaspitač, specijalizant je za decu sa posebnim potrebama i ima dvoje dece, Svetlana je završila srednju školu solo pevanja u Beogradu, a ovde teoretski smer i specijalizant za muzičko scenski izraz dok sin Milutin studira sociologiju i pravi porodično stablo. Biljana je aktivna u sindikatu, horu, sekciji žena za Vojvodinu. Ima je na svim stranama, sve stigne sa osmehom na licu. To je zbog podrške muža ističe, jer on kuva ručak kad god treba, a ne stidi se nijednog posla, daje joj podršku pa tako sve uspevaju da zajedno urade.
