Neke veće potrebe za uvođenjem vanredne sitaucije u Sremu nije ni bilo jer je sve funcionisalo normalno uz saobraćaj koji je bio nešto usporen. Ipak, napravljena je procena vezana za bezbednost dece pa je zaključeno da je bolje i pametnije što deca ne idu u školu nego da se nekom detetu nešto loše desi. Ukupno gledano, ovu zimu, lokalne samouprave i Odeljenje za vanredne situacije je dočekali spremno i odradilo je posao koji je trebalo da odradi i za koji je plaćeno – kaže u razgovoru za naš list načelnik Odeljenja za vanredne situacije u Sremskoj Mitrovici Stevan Pejić.
Po njegovim rečima, situacija je praćena iz sata u sat i sve vreme je bila pod kontrolom. Najveći deo tereta podneo je Odsek za upravljanje rizika i Civilnom zaštitom zato što je praktično koordinirao rad svih štabova, kao i vatrogasci-spasioci koji su pomagali oko skidanja snega i ledenica.
Šta se događalo sa uklanjanjem ledenica, da li je bilo problema ?
– Bilo je nerazumevanja. Kada na TV objave vest da u Beogradu vatrogasci skidaju ledenice, niko ne čuje do kraja izjavu da u više od 70 odsto slučajeva vozilo ne može da stane pored objekta da bi se skinule ledenice. Fizički nisu mogli da priđu. Niko ne čuje ni to da hidraulične lestve u toku dana mogu da odrade maksimalno 20 intervencija. Znači, samo 20 dnevno, a imali su 2.000 poziva. Te hidraulične lestve u Beogradu koštaju milion evra i mogu samo dvadesetak intervencija da urade, a mi imamo hidrauličnu platformu u Inđiji koja je delimično ispravna i s kojom smo pokušali da radimo pa je došlo do kvara. Tek ovih dana idemo u Kragujevac po popravljene hidraulične lestve koje su locirane u vatrogasno-spasilačkoj jedinici u Rumi. Oba ta vozila su iz 1980. godine. Dakle, imali smo pritisak zahteva, ali ne i tehniku, ni fizičkih mogućnosti da to izvedemo. Pokušavali smo, koliko smo mogli, da ledenice uklanjamo pristupom s prozora i sa zemlje. Bilo je dosta poziva i za skidanje snega s krovova što je jako rizično po ljude. Nama je bezbednost ljudi na prvom mestu. Logično je da rizikuju život u intervenciji kada nekoga spašavaju, a pitanje da li je logično da rizikuju zarad skidanja snega.
Koje su druge intervencije bile u vreme snežnih padavina ?
– Bio je poziv da je jedna trudnica zavejana u Martincima ali se ispostavilo da nije bilo problema. Međutim, pokazalo se da je sve dobro urađeno jer smo stalno u kontaktu sa putarima, sa gradskim štabom i sa policijom. Za nepunih sat vremena smo se organizovali i napred su išli putari, pa vatrogasci i hitna pomoć i utvrdilo se da nije bilo kritična situacija. Pokazalo se da smo zajedno sve dobro uradili iako su službe odvojene. Štab je koordinirao i objedinio sve aktivnosti različitih službi. Kada je tako, onda je to organizacija za respekt.
Išli smo i u Grgurevce u vikend zonu gde je bila jedna starija žena ali ni tamo nije bilo potrebe za intervenisanjem.
Kakvi su podaci o klasičnim intervencijama vatrogasaca ?
– Po svim izveštajima, manje je intervencija vatrogasaca ovih dana. Ali, vreme se ne gubi, radimo popravke i ovih dana smo završili popravku poslednjeg vozila pokvarenog u intervencijama tokom velikog broja požara lane.
Odeljenje motri i na stanje na rekama ?
– Pratimo situaciju vezanu za vode. Imamo mogućnosti da reagujemo u situaciji poplave. Jesu ograničene mogućnosti, ali možemo da reagujemo na prvi udar ako imamo dobar monitoring. Što se tiče vodostaja, sada imamo povoljnu situaciju. Ostaje da vidimo prolećni period povećanja vodostaja. Praktično, najveći problem su reke Dunav, Sava, Bosut i Tisa koja se uliva kod Slankamena i zna da napravi problem kao što je to bilo 2006. godine. U toj problematici postoji loša varijanta kad dođe do istovremenog topljenja snega na bosanskim planinama, na Alpima i na Karpatima u slivu Tise. Problem je kad tri reke istovremeno nabujaju. Ako se to dogodi pojedinačno, u nekom vremenskom razmaku, problema neće biti. Sve ukazuje da do toga neće doći, ali situacija se prati i ne smemo dozvoliti da dođe do bilo kakvog iznenađenja.
Ovih dana ste dobili i još jednu donaciju iz Velsa. Koliko ove donacije realno znače ?
-Naša oprema je dosta stara i sporo se obnavlja jer država nema para. Što se tiče vozila, naša vozila nisu namenjena da idu po terenu, a idu. Sada u Mitrovici okosnica rada je vozilo proizvedeno 1982. godine. Ono jeste dobro zahvaljujući što ga svakodnevno održavamo, ali je nesigurno. Niko ne zna kako će se takvo vozilo ponašati. Vozila iz Južnog Velsa su desetak godina mlađa od naših vozila i pravljena su i projektovana kao specijalna vatrogasna vozila, rezervoar za gorivo nalazi im se u šasiji jer je predviđeno da se zaštite od isijavanja toplote. Imaju i prednju vuču jer su namenjena za teren. Lokalne samouprave su pomogle i izdvojiće sredstva da volan prebacimo na levu stranu, nekoliko hiljada evra po vozilu.
Ž.Negovanović