Teško je vreme. Ko nije dosad krpio gaće i čarape, krpiće. O pantalonama da i ne govorimo. Obućari trljaju ruke. Od plate se ne može pošteno ni najesti, pa bi bacanje progledalih čarapa bio čist bezobrazluk. Ko je ušao u kredit ušao je, ima pametnih koji nisu, a ima i onih koji pozajmljuju na sve strane, takoreći žive na leru -uzmem od ovog vratim onome.
Verovatno smo svi bili, bar nekad, ako ne i više puta, u situaciji da tražimo zajam ili da zajam damo. Situacija je podjednako neprijatna u oba slučaja. Kad tražite pozajmicu, bez obzira na iznos, skupite se ko pokisli. Skrušena ramena, skrušen pogled, zapetljane rečenice, srazmerno težini problema ide količina suza…Kad pare dajete, položaj ramena je nešto drugačiji. Glava ne ide ka dole nego je uspravljena, ako sedite, bićete zavaljeni, nikako pogrbljeni. Pošto vam neće doći nepoznat čovek sa ulice da traži pare, nego neko od bližih rođaka ili prijatelja u problemu, ne postavljate pitanje poverenja. Srazmerno težini problema je i brzina odluke. Ali svakako gledate da pomognete, zato što ste dobri, ili zato što niste, pa da se malo iskupite pred Bogom. Ali kad prođe rok za vraćanje, dešava se da pozovete dužnika a ono – 1. odabrani korisnik trenutno nije dostupan, 2. „ne čuje telefon“ , 3. Ipak se javi, vi spomenete dug, on postaje duhovit, ironičan, sarkastičan, ume i da se ljuti. Nakon ovakve neprijatnosti možete doći do zaključka da je ona izreka, ako želiš da izgubiš prijatelja pozajmi mu novac, tačna. Razočarenje će biti pojačano ako čujete da je „prijatelj“ nažicao para na sve strane i išao naprimer na upoznavanje turističkih destinacija na kojima vi nikad niste bili.
Ako je pak prijateljstvo čvrsto, a razlog debeo, dileme ne bi trebalo da bude. Ali, ustvari bi bilo idealno, pružati se onoliko koliko vam je jorgan dugačak i izbegavati poniženja i pozajmljivati zbog sitnih razloga: „preterala sam sa guranjem kartica zbog velikog sniženja po radnjama, ili „krenulo me u kladionici“, „švalerki mi sutra rođendan, pa -„sin mi se zaljubio-blokirali mu mobilni“…
Treba se obuzdati. Reč prijatelj ionako već spada u rečnik arhaičnih reči u srpskom jeziku. Pa novac, taj nužni papir ili plastika, dobar sluga a loš gospodar, nikad ne bi smeo da ima veću vrednost od prijateljstva. A da li ima?