Sremska Mitrovica – Mitrovčanin Dragiša Đorđić, prvobitno atletičar, reprezentativac, pa onda dugogodišnji atletski trener komotno može da kaže da je život atletska staza. Zapravo stalna trka za „prolaznim vremenom“. A on je svoj život i bukvalno proveo na atletskoj stazi. Ove godine je pune četiri decenije njegovog drugovanja s atletikom. Prvo je sa velikih takmičenja donosio sopstvene medalje, danas uči klince da osvajaju medalje. Odavno više ne trči onu svoju takmičarsku trku, što ne znači da je sprinterice „okačio o klin“, mada kaže da je pomalo već umoran od stalnih treninga, takmičenja, štoperica, putovanja…jurcanja za sponzorima i nabavljanja za klub „svega što treba“. A treba uvek, od prevoza na takmičanje, benzina, opreme. Jer u siromašnim, kriznim vremenima ne ostaje baš za sport previše. A kod nas kriza baš ume da potraje. Ipak, dodaje da ovaj posao ne može da radi svako i da se radi pre svega iz ljubavi prema sportu, onda svom klubu -AK „Srem“ čije je boje branio kao mlad, a u kojem danas pod njegovim budnim okom treniraju neki novi klinci. Mnogi među njima su ostvarili rezultate za pamćenje. One za sva vremena još iz perioda velike države.
-Atletika zahteva celog čoveka i bavljenje ovim poslom iziskuje velike žrtve. Zato onaj ko nije spreman na to ne može da bude dobar trener. Naše porodice često trpe, jer premalo vremena provodimo sa svojim najbližim, često odsustvujemo od kuće i nemamo vremena da se dovoljno posvetimo sopstvenoj deci. Našim takmičarima treneri su i učitelji, vaspitači, savetodavci. Ipak, kad se čovek osvrne posle ovoliko godina i vidi da su ama baš svi koji su prošli kroz AK „Srem“, a skoro da im se ne zna broja, postali uspešni i čestiti ljudi u svom poslu, onda nije teško sutra ponovo na atletsku stazu.
Takmičari nekada dođu kod trenera po savet, povere mu neku tajnu, zovu ga kasnije na venčanja, rođendane, krštenja…-Dešava se da sam danas trener nekom od dece bivših naših atletičara. Veliko je zadovoljstvo što smo uspeli da od svih njih napravimo – Ljude. Vodio sam računa da budu uspešni i na drugim poljima, da škola i obrazovanje budu na prvom mestu, a sport je nešto što ipak prođe i to se pokazalo kao ispravno. Mislim da je to veći uspeh od sportskih rezultata.
Zato i misli da bi država morala pod hitno mnogo veću pažnju da posveti sportu i fizičkoj kulturi jer danas imamo generacije klinaca koji samo sede pred računarom, koji su manje fizički sposobni i sve manje talentovani. -Ovakvi pokazatelju su za brigu. Sutra nećemo imati kadrove za takmičenja ako se nastavi u ovom smeru, smatra iskusni trener Dragiša Đorđić i dodaje da je tome doprineo savremen način života i sve manje fizičke aktivnosti kod dece.
Ipak, on još uvek trči svoju trku. Na stazi dugoj skoro pola veka. Za sve ove godine dobio je najveća priznanja koja se u sportu mogu dobiti. Od Spartakove nagrade, do Novembarske nagrade grada. Bio je na raznim funkcijama u Atletskom savezu Srbije i Vojvodine. Trenirao je punih osam godina kao savezni trener reprezentativce – bacače juniore. Formula je decenijama ista:sa malo novca treba dosta uraditi. Do sada mu je očigledno uspevalo. I želimo mu još mnogo atletskih kilometara i medelja.
J.Zurković