Sremska Mitrovica – Postoje dve grupe faktora koji utiču na proizvodnju kukuruza: klimatske prilike i agrotehnika. Klimatske prilike su faktor na koji ne možemo da utičemo ali zato možemo na agrotehničke mere. Potreba za primenom bolje agrotehnike može da se objasni činjenicom da kukuruz kao kultura traži dobre uslove za rast i razvoj da bi ostvario visok i stabilan prinos i dobar kvalitet. Kukuruz može do određene mere da istrpi manja ulaganja ali se to oseti na prinosu i kvalitetu.Istraživanja i rezultati ogleda u agrotehnici pokazali su da njena provera u praksi znatno zaostaje u poređenju sa proverom hibrida. Nova rešenja u agrotehnici primenjuju se delimično, a ponekad i nedovoljno kod mnogih poljoprivrednih proizvođača. Neke agrotehničke mere se delimično primenjuju, neke potpuno izostavljaju, a većina njih se obavlja nekvalitetno i sa zakašnjenjem. Posledice su da imamo veliko odstupanje u prinosu i kvalitetu kukuruza na dve susedne parcele na istom tipu zemljišta.
Možemo zaključiti da je slaba agrotehnika u proizvodnji kukuruza samo manjim delom uslovljena neznanjem, a većim delom ekonomskom situacijom i ljudskim faktorom. Često proizvođači u jednom rejonu gajenja, u istim uslovima i sa istim hibridom postižu različite rezultate što ukazuje na manje ili veće propuste u primeni agrotehničkih mera.
Pri izboru hibrida mora se voditi računa o strukturi setve i učešću kukuruza kao preduseva za druge kulture, prvenstveno za pšenicu i soju. Monokultura nije preporučljiva zbog problema sa kukuruznom zlaticom i crvenilom kukuruza.
Potrebno je gajiti hibride različite dužine vegetacije radi bolje organizacije radova i boljeg iskorišćenja postojeće opreme i drugih kapaciteta. Setvom hibrida različite dužine vegetacije omogućava se blagovremena obrada i priprema za pšenicu, koja se, posle kukuruza, u najvećem procentu seje.
Odgovarajućom tehnologijom proizvodnje može se maksimalno iskoristiti potencijal rodnosti svakog hibrida.
Na osnovu rezultata brojnih poljskih mikro i makroogleda, kao i analiza prinosa iz široke proizvodnje najbolje rezultate u ispitivanju različitih hibrida pokazali su „strip“ ogledi Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije.
Već pet godina za redom pod okriljem Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije sprovodi se takozvani „strip” ogledi na pet lokliteta u Vojvodini. Značaj ovog ogleda je i u tome što poljoprivredni proizvođači mogu na internet sajtu Ministarstva poljoprivrede (www.minpolj.gov.rs) dobiti informacije o novim hibridima, koji su ispitivani u istim uslovima na različitim lokalitetima. Naravno, ova vrsta ogleda ne isključuje probu na parcelama proizvođača već doprinosi užem izboru hibrida.
Izbor hibrida predstavlja jedan od osnovnih preduslova za uspešnu proizvodnju kukuruza. Mogućnosti su sve veće, zahvaljujući stalnom prilivu domaćih i stranih hibrida, različitih bioloških i proizvodnih osobina.
Osnovni kriterijumi za izbor hibrida treba da budu sledeći: rodnost, dužina vegetacije, otpornost na poleganje i sušu, kvalitet zrna, brzo otpuštanje vlage i pogodnost za mehanizovanu berbu.
Na izbor takođe treba da utiče i namena (cilj gajenja) gajenog kukuruza i to, da li je:
– za silažu (cele biljke ili samo zrna)
– za berbu u klipu i skladištenje u čardaku ili
– za berbu u zrnu, prodaju i skladištenje u silosu.
Da pojasnimo, silaža zahteva veliku količinu zelene mase koju imaju hibridi FAO grupe 700 u redovnoj setvi, ili postrno neki hibridi iz FAO grupe 300 i 400. Robusnost same biljke je individualna osobina svakog hibrida.
Berba u klipu zahteva klip koji se manje oštećuje (kruni) pri manipulaciji. Obično su to hibridi sa nešto većom vlagom zrna, a uz to su i manje podložni kvarenju prilikom skladištenja.
Berba u zrnu zahteva da je kukuruz otporan na poleganje, a pored toga i brzo otpuštanje vlage još na stabljici (u njivi). Tu se ističu pojedini hibridi iz FAO grupe 400 i 500. Ovi zahtevi su uzrokovani prvenstveno visokom cenom energenata za sušenje zrna kukuruza pre smeštaja u silos.
Na kraju, poljoprivrednim proizvođačima ostavljamo da izaberu hibrid koji im najviše odgovara, uzimajući u obzir tip zemljišta, mikroklimat i agrotehničke mere. Sigurno da bolja agrotehnika traži kvalitetnije angažovanje prvenstveno proizvođača, ali za uzvrat pruža sigurniju proizvodnju, koja svojim kvalitetom i činjenicom da je stabilna (ima je više u lošim godinama) može bolje da se plasira na tržištu. Bitnom delu agrotehnike, izboru hibrida, treba pristupiti sa dužnim poštovanjem. Posebno sada kada su proizvođači „zatrpani“ najboljim hibridima različitih proizvođača.
Pišu:
Dipl. inž. Radislav Kovačević i dipl. inž. Ilija Beara