• petak, 29. mart 2024.

Paroh i meštani čuvaju dudaru staru 300 godina

Meštani Dobrinaca, predvođeni seoskim protom Đorđem Pavlovićem, rešili su da ovo seosko blago sačuvaju od zaborava i propadanja. Drvored je već podmlađen, pa se sada mogu videti i stara stabla koja ne mogu ni tri čoveka da obuhvate, ali i mladice, zasađene pre godinu – dve dana

Piše: S.Belotić

branko kojcin, prota djordje pavlovic i svetozar vukajlovicDud je voće zdravlja, neprskan, otporan na štetočine daje savršeno zdrave plodove za jelo, ali i za cenjenu rakiju dudinjaru. Ipak, čini se da smo danas zaboravili na sve prednosti ovog voća koje je obeležilo detinjstva i živote mnogih Sremaca, a i šire. Tek ponegde se može naći prava dudara sa više stabala. Za onu u Dobrincima, pored stadiona seoskog Fudbalskog kluba „Sremac“ , kažu da je stara oko 300 godina i da je jedna od najstarijih u Evropi. Meštani sela, predvođeni seoskim protom Đorđem Pavlovićem, rešili su da ovo seosko blago sačuvaju od zaborava i propadanja. Drvored je već podmlađen, pa se sada mogu videti i stara stabla koja ne mogu ni tri čoveka da obuhvate, ali i mladice, zasađene pre godinu – dve dana.

stari dud– Dudara u Dobrincima se nalazi pored kanala Jarčina, koja se ranije koristila za košenje trave, a trava se kosila od Dobrinaca do Donjih Petrovaca,  na nekih 3,5 kilometara uz kanal. Pre više decenija ljudi su se takmičili ko će da dobije koji potez da kosi travu za stoku, ali i da skida dud sa stabala. Čak su i seoske guske znale put do Jarčine i dudare za ispašu, govori prota Đorđe Pavlović.

Prota Pavlović, osim što vodi duhovni život u selu i okuplja svoje parohijane, često kada skine mantiju, radi i mnoge druge poslove kako bi oživeo društveni život u selu. Poznata je priča da je pomogao prilikom dizanja Fudbalskog kluba „Sremac“ iz pepela, koji sada iz godine u godinu prelazi u viši rang takmičenja. Tako i sada, zajedno sa meštanima, članovima fudbalskog kluba i ženama iz Udruženja „Tifani“, vraća stari sjaj i značaj ovoj, kako kaže,  najstarijoj dudari u Evropi.

– Dudara je stara oko 300 godina, najstarija je u Evropi, čak se pominje i na Vikipediji, ali da budem iskren, Dobrinčani nisu ni svesni šta imaju. Mi se sada malo trudimo da joj vratimo pravi značaj i izgled, tako što obnavljamo stare dudove koji su nestrukom zapaljeni. Sada smo podmladili drvored i ove godine ćemo sa našim Udruženjem žena „Tifani“ ponovo doći da okrečimo stabla, da im damo pravi izgled i sjaj. To obično kod nas bude tako, kad imamo nešto vredno i neprocenjivo, onda to ne cenimo i najmanje sami uživamo u tome, kaže prota Đorđe.

Pored  dudare uglavnom prlaze oni koji dolaze na seoski stadion, a planski samo oni koji su se davno odselili iz Dobrinaca. Obično vikendom kada posećuju svoje stare, dovode decu da im pokažu drvored koji je obeležio njihovo detinjstvo, kaže prota Đorđe.

primile se i nove mladice– Sada ćemo im omogućiti da uživaju još više,  napravićemo par stolova i klupa, kako bismo ovde napravili pravo malo izletište, da svi koji dođu kod nas mogu da provedu još lepše trenutke. Dud rađa svake godine, plodovi se vide, lepi su i zdravi, a niko ga ne kupi. Osladi se tek poneko, malo ko od želje preko leta dođe ovde da se najede dudova. Naša deca danas ne znaju šta je dud, kaže seoski paroh Đorđe Pavlović.

Meštani pamte još i dudaru u Nikincima i po koje stablo u Vognju. Danas su zaboravljeni, a nekada su se meštani sela otimali ko će pre do plodova za čuvenu rakiju dudinjaru. Tako govori Branislav Kojčin, ekonom u FK „Sremac“, koji je sam prošle godine odgajio i rasadio 18 mladica duda, ne bi li se sačuvao seoski drvored.

– Pre dvadeset – trideset godina ti su dudovi prodavani, kupili su se za rakiju, svakog 1.maja je dolazilo 30 do 40 ljudi iz sela i onda se licitiralo koliko koji košta. Možda deo još ima u Vognju i u Nikincima, a li naša je Dudara po površini veća. Pravila se rakija od duda, sada ne. Dudinjara je i sada čuvena rakija. Danas niko ne dolazi po ovaj besplatan dud, niti da ga jede, niti da ga pokupi za rakiju. Poneki prolaznik uzme, ali inače ne, ne znaju ni šta je, posebno mlad. A plodovi su mu zdravi i ukusni, posebno što je to neprskano voće, bez ikakve hemije, a pored je stadion, pa ne stigne do dudare ni hemija sa drugih polja, kaže Branko Kojčin iz Dobrinaca.

Osim njega, jedan od kolega je i pre nekoliko godina zasadio dve mladice, a kako Dobrinčani ovaj posao rade sa puno ljubavi, sve do jedne su se primile.

najstarija dudara u evropi– Naš stadion je bio poznat po dudari, tako su ga svi i zvali po Sremu, a i šire. Ona je obeležila naše detinjstvo i mladost, uživali smo ovde, brali dud i jeli, a omladina danas ni ne zna šta je to. Decu danas to ne interesuje. Ipak se pokreće nešto da ona opstane. Za dudaru znaju svi koji dolaze kod nas na stadion, koji je preko leta u debeloj hladovini, baš zahvaljujući našoj dudari, kaže Svetozar Vukajlović, nekadašnji fudbaler, danas električar u FK „Sremac“ Dobrinci.

Za dud se, pored toga što je najzdravije, kaže i da je najpametnije voće, jer poslednje cveta, tek kada se ustali toplo vreme. Dugačak je spisak hranjivih materija koje ima, kao i zdravstvenih teškoća koje ovo voće leči. A najzanimljivije je to što je ovo voće otporno na mnoge štetočine i  bolesti, raste i rađa bez hemijskih tretmana, a malo ko danas zastane da se najede crnog, belog ili crvenog duda, koji je nekada bio simbol svakog sremskog šora.