• četvrtak, 28. mart 2024.
Mangulica „otvorila kapiju“ za podolsko goveče i magarce
Projekti
0 Komentara

Mangulica „otvorila kapiju“ za podolsko goveče i magarce

5. decembar 2019. godine

Otkako su pre više od jedne decenije mitrovački gorani uspeli da na Zasavici obnove već posustalu mangulicu, pa sve do danas, ovaj Specijalni rezervat prirode postao je dom i za još neke autohtone, stare i zaboravljene rase.

15995171_1407450372607614_7548584473272000750_o– Čim se mangulica, da tako kažem, primila, rešili smo da krenemo sa obnovom i čuvanjem još jedne stare rase. U pitanju je podolsko goveče. Nekoliko grla smo dobili od naših prijatelja i saradnika iz Mionice, a potom smo sa Krčedinske ade nabavili još nekoliko tako da ih danas imamo priličan broj. U pitanju je staro i polako zaboravljeno radno govedo, koje nije bolovalo od bolesti i ja sam siguran da će se ovi geni vraćati u genetski prenapregnute krave. Podolci su dragoceni, imamo ih 60 komada i slobodno pasu na našem Valjevcu. Radimo na tome da broj uvećamo i da sa njima unapredimo domaće govedarstvo, bilo da ih kao zasebna grla uključimo u svakodnevne poslove, bilo da sa njima popravljamo ono što je dominantno, priča upravnik SRP “Zasavica” Slobodan Simić i dodaje: – Ipak, ono što nas je najviše proslavilo, a da to nismo ni slutili, jeste Balkanski magarac. Ja sam pre gotovo 20 godina čuo da Francuzi kupuju magarce po Rumuniji. Pitao sam se zašto, pa sam saznao da su u pitanju religiozni razlozi. Naime, 2000 se obeležavalo dve hiljade godina Hrišćanstva i Francuzi su želeli da imaju uz sebe životinju na kojoj je Hristos ujahao u Jerusalim i koja na leđima nosi vidni znak krsta. Rešio sam da i ja počnem sa nabavkom. Došli smo do nekih petnaest komada i bilo je sada pitanje kuda dalje, Uvideo sam da je magarac bio zapušten i u broju, ali i od strane nauke. Tako smo rešili da se posvetimo ovoj životinji i napravili smo prvu farmu muznih magarica u jugoistočnoj Evropi.

Dana-magaracaUbrzo, na rezervatu se počelo i sa proizvodima od magarećeg mleka. Čitava stvar delovala je čudno, a kada je organizovana i promocija kupanja jedne dame u magarećem mleku, Sremci su pomislili da se neko sa njima šali. Ipak, ispostavilo se da u onome što je počelo ima svega, samo ne šale.

– Razvili smo čitavu paletu proizvoda, od mleka koje je izuzetno zdravo i korisno, može da se pije od prvog dana bez razblaživanja jer je isto kao ljudsko. Kod nas je cena 40 evra litra, a u svetu od 70 do 100 evra. Magarice ne daju mnogo mleka i to, uz kvalitet, diriguje cenu. To je proces koji traži i stručnost i posvećenost. Pored mleka tu su likeri, sapuni, kreme za lice. Pitajući se šta ćemo sa viškom mleka, rešili smo da probamo da radimo magareći sir. Rečeno nam je da to baš i nije lako, tačnije da je to nemoguće, ali mi smo pronašli odličnog tehnologa, koji je uspeo. Pročuili smo se u čitavom svetu i mislim da smo jedan od najpoznatijih svetskih rezervata. Nema te svetske novinske redakcije koja nije došla na naš Rezervat da napravi priču o magarcima i prozivodima od magarećeg mleka. Interesovanje traje i dalje.

Pored revitalizacije magaraca, SRP “Zasavica” dao je značajn doprinos i nauci, ali i upisu magarećeg mleka u nomenklaturu Ministarstva poljoprivrede.

P4250624-I tu smo pokrenuli stvari sa mrtve tačke, pa smo jedna od retkih zemalja koje ga danas ima u nomenklaturi i koje može sasvim leganlno da se eksploatiše. Indija ima nekoliko miliona magaraca, ali nema farme, Grčka ima na stotine hiljada, ali i oni su pasivni. Kod nas ima možda preko hiljadu magaraca, pa smo uspeli da uradimo veliku stvar. Sada je samo ostalo da se reši pitanje izvoza, ali to zavaisi od toga da li ga država u koju želimo da izvezemo ima u svojoj nomenklaturi, priča Simić.

Najmlađa u zasavičkoj zbirci starih rasa je domaći, ili bosanski brdski konj. To je, kako kaže upravnik, jedina životinja koja je, uz oskudnu hranu, preživela rusku zimu. Ti konji i danas na samaru po Fruškoj gori izvlače drva i vrlo su korisni.

– Imamo ih oko 150 na Rezervatu. Sve to ne bi bilo moguće bez našeg pašnjaka Valjevac, a Ministarstvo uredno stimuliše držanje ovih starih rasa. Trenutno, ukupno gledano, imamo oko hiljadu životinja, tih starih. Međutim, nisu najvažniji ni lepota, ni proizvodi, već očuvanje određene rase. Ako se ona jednom izgubi, više se ne može obnoviti, a upravo to je ono što mi nikako ne želimo i ne možemo da dozvolimo sebi. U Evropskoj uniji se očuvanje ovih rasa dobro plaća . Tamo se cene sve rase i vrste i smatra da je svaka izgubljena rasa veliki gubitak za čitavo čovečanstvo. Naša misija je od izuzetnog značaja, to radimo sa velikim zadovoljstvom i entuzijazmom i ja sam siguran da ćemo osigurati dobar bilans i prirast ovih životinja. Očuvanje starih rasa je suština rada SRP “Zasavica” i mi ćemo u tome istrajtai, zaključuje Simić.

Projekat „Autohtono je naše” sufinansiran je sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije.

Stavovi izneti u ovom projektu nužno ne održavaju i stavove organa koji je dodelio sredstva.

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar

%d bloggers like this: