Posebno je težak slučaj zloupotreba dece u te svrhe i po tom pitanju institucije i socijalna politika trebali da budu dosta oštriji, smtra sociolog Đorđe Svirčević
Piše: S. Đaković
Sociolozi prosjačenje najčešće određuju kao društvenu devijaciju i socijalni problem, koji se sastoji u sticanju materijalnih vrednosti traženjem od drugih lica, bespovratno i bez pružanja protivusluge. Ovu definiciju navode u brošuri o istraživanju prosjačenja dece u Vojvodini koju je izdao Pokrajinski ombudsman.
Isti izvor navodi kako neki autori smatraju da prosjačenje predstavlja oblik sticanja materijalne dobiti korišćenjem sklonosti ljudi ka samilosti prema osobama koje se time bave.
“Posebnu kategoriju čine osobe koje se prosjačenjem bave organizovano. Takve osobe koriste specifične tehnike i metode pribavljanja novca koje su najčešće naučile od drugih koji se bave prosjačenjem. Osim što su sklone tome da po potrebi promene prostor, odnosno teritoriju na kojoj prosjače, osobe koje se time organizovano bave često se lažno predstavljaju kao pripadnici neke druge socijalno ugrožene grupe, kao osobe sa invaliditetom, izbeglice i slično” navode o prosjačenju u pomenutoj brošuri.
Mišljenje sociologa Đorđa Svirčevića je kako se uvek mogu čuti priče da prosjaci prose radi nekoga i pri tom se misli na ulične prosjake, a da ti radi kojih se prosi imaju kapital i koriste čak malu decu radi tih svojih potreba.
– Ako se to utvrdi kao tačno, određene osobe moraju da odgovaraju. Sa druge strane, ako neko stvarno nema osnovnih sredstava za život i nema mogućnost da ih ostvari postoje nadležne institucije za pomoć tako da se prosjačenje na ulici teško može opravdati. Posebno je težak slučaj zloupotreba dece u te svrhe i po tom pitanju institucije i socijalna politika trebali da budu dosta oštriji.
Istina, pravo na socijalnu pomoć takodje može da se zloupotrebi, ali bih bio loše okarakterisan kada bih rekao da to određene grupe ne zaslužuju. Tu pre svega mislim na radno sposobne osobe koji prose ili čekaju socijalnu pomoć – komentariše seociolog Đorđe Sviračević.
Čest je slučaj odbijanja posla upravo kod priapdnika ove grupe socijalno ugroženih, zbog istovremenog primanja socijalne pomoći ili rada na crno. U tom segmentu mora postojati bolji mehanizam kontrole, poručuje sociolog Đorđe Svirčević.
Praksa oko nas pokazuje da postoje projekti poput nekih koje realizuju nevladine organizacije u saradnji sa inostranim donatorima sa ciljem da se umesto socijalne pomoći ugroženima daju povremeni poslovi kako bi sredstva tražene pomoći za socijalnu zaradio radeći na poslovima koje su mu primereni. Smatralo se da će se tako dinar i čovek više ceniti, ali takvi projekti daleko je da daju očekivane rezultate. Još uvek se radije čeka socijalna pomoć ili izađe na ulicu nego da se prihvati ponudjeni posao.
Projekat “Prosjačenje – preživljavanje ili biznis” sufinansiran je sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije.
Stavovi izneti u podržanom projektu, nužno ne odražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
