Veština rezbarenja voća i aranžiranja kod nas je relativno nova, pa je prate i razne anegdote. Sve je prvo za gledanje, a potom odmah i za jelo
PIše: S.Belotić
Divnu Ergelašević iz Pavlovaca znamo sa mnogih manifestacija širom Srema, gde izlaže sremačke slatke i slane đakonije, gde je osvaja brojne nagrade za najlepše slavske kolače, znamo je i kao dekupaž majstora, kreativnu ženu koja od staklenih flaša pravi prava umetnička dela sa sremačkim motivima. A u poslednjih nekoliko godina otišla je korak dalje, pa prateći trendove počela je i da rezbari lubenice, bundeve i dinje. Posao je rezervisan za letnji i jesenji period kada je ovo povrće aktuelno, mada kada se uzme u obzir da ova žena aranžira i voće, posla može da bude i tokom cele godine. Kreativna žena, koja uvek nešto novo mora da stvara, na ideju o rezbarenju došla je preko intreenta, gledajući majstore iz Indije, Kine i Vijetnama, koji, kako keže nemaju premca. Njen suprug Steva u šali dobacuje da je krenula „zbog para“, ali ipak su se na kraju oboje složili sa tim, da kad Divna nešto naumi, to mora i da savlada, pa tako i veštinu frut karving, odnosno rezbarenje voća.
– Prva ideja došla je sa interneta. To je odavno trend u inostranstvu, a Kinezi, Vijetnamci i Indijci čuda prave. Fascinirao me je i jedan Italijan koji mi je prijatelj na fejsu, kog pratim samo da bih mogla da skidam njegove fazone. Živeo internet za nas seljake, pa tako i za mene, gde sam se prvi put susrela sa ovom veštinom, i odakle nailazim na brojne ideje i mustre za rezbarenje bostana, bundeva i voća. Vidiš ideju pa probaš sam, kaže o svom zanatu Divna Ergelašević.
Sremac nigde ne kreće bez britve, pa tako ni Divna. Prvi radovi su nastali zahvaljujući nezaobilaznoj sremačkoj alatki, ali, kako se posao razvijao tako su stigli i profesionalni nožići iz Kanade.
– Tako sam i sama počela sa britvom. Vremenom kroz praksu uvidela sam da je za ovo britva debela, pa sam nabavila nožiće baš za ovu namenu koje sam dobila iz Kanade. Ipak, lubenicu koju sam izložila za emisiju „Žikina šarenica“ radila sam britvom, a baš nju mi je pohvalio vrhunski kuvar Miki Silađi. Da se razumemo, ne radim ja savršeno, ne radim to ni svaki dan, ali vežbam, iskrena je Divna.
Ni sama , kako kaže, ne zna koliko je lubenica izrezbarila. Na početku je bilo i dosta promašaja, ali srećom i taj promašaj ne menja ukus, pa se brzo pojede. A onda uzme novu lubenicu, dinju ili bundevu, pa ispočetka. Kaže da je lubenica najlakša za rad, posebno ona koju ne volimo da jedemo, ona koja ima deblju koru. Upravo na takvoj lubenici Divna se igra bojama i nijansama, jer se dobije pravo šarenilo. Sezona traje dok je bostana, sa bundevama može da radi do kraja zime, osim kada se radi za mušterije u Beogradu, jer u njihovom marketima svega ima tokom cele godine. Kaže, bundeva je teška za pripremu i prvo guljenje, a posle postaje veoma zahvalna. Lubenica je lakša za rad ali brzo svene, kroz nju nož najlakše prolazi, pa može biti prilično brza.
Od ostalog voća za rad joj je najzahvalniji ananas, mada na njenoj paleti može se naći svašta.
– Najvažnije je da se radi na licu mesta, po mogućstvu u hladnjači, ali postoje i načini da se voće bar malo konzervira. Prekrivam ga folijom, čuvam u frižideru, a koristim i premaz od želatina i šećera, koji daje glazuru i efekat sjaja, a pri tom može malo i da konzervira da voće bar malo duže traje, jer treba uzeti u obzir da sm rad traje neko vreme, a da je voće i bostan kvarljiva roba. Za jednu klasičnu ružu koju sam usavršila potrebno mi je oko sat vremena, a neke zahtevnije kombinacije, poput mladenaca radim i par sati, kaže Divna Ergelašević.
Ova veština rezbarenja voća i aranžiranja kod nas je relativno nova, pa je prate i razne anegdote. Sve je prvo za gledanje, a potom odmah i za jelo. Kaže nije joj žao što pravo umetničko delo nestane za tili čas, a uvek se nasmeje kad se priseti čuđenja ljudi koji su se prvi put susreli sa tako nečim.
– Ljudi su još uvek nenaviknuti na nešto što je novo, a ovo jeste, pa moramo mnogo puta da ih na slavljima nudimo i objašnjavamo da su aranžmani namenjeni za gledanje, a odmah potom i za jelo. Mada, kum Đura je dobio svadbenu tortu i izrezbarenu lubenicu. Ona je sa svojim motivom ostala netaknuta i sutradan, kaže kum „to je moj poklon“. Mnogima je žao da ih načnu. Mnogi misle da je to mustra, da se koriste kalupi, da se ružice i ostali motivi lepe. Jedan čovek nije mogao da veruje da je u pitanju rezbarenje britvom, pa kad sam ga u to uverila, doveo je i svoju žena da joj pokaže kako se to radi. A jednom prilikom je samnom bila moja ćerka sa nadograđenim noktima svih boja. U šali je jednom čoveku rekla da rezbari lubenicu noktima, pa je na kraju cela sala pričala kako se to radi noktima. Jednostavno kod nas je to sve još novo, ljudi ne znaju i sve im je zanimljivo. A ja radim i uživam, zaključuje Divna.
A ona za sebe kaže da je daleko od savršenstva i da još uvek vežba i spram onoga što vidi na internetu. Od tog posla ne može da se živi, pa za sada i dalje služi kao dopuna budžetu, hobi i igra sa bojama.
Za bećare
A motivi koji se traže za različite proslave su razni, najčešće su to mladenci za svadbe, dečiji motivi iz crtanih filmova, haljine od voća u kombinacije sa stiroporom i sunđerima za cvetne ikebane. Ima i onih za sremačke bećare.
– Sinu sam za trideseti rođendan izrezbarila striptizetu, kad već nije imao pravu za svoj osamnaesti. To je bilo najbolje rešenje, striptizeta ije prava, snaja zadovoljna, šala uspešna, a svi smo se posle lepo najeli, dobacuje naša sagovornica.