Reč je o naselju gradinskog tipa koje datira iz perioda starijeg gvozdenog doba. Prva istraživanja ovog lokaliteta, koja su prethodila izgradnji auto–puta i mosta, otkriven je deo naselja koji je sa južne strane zaštićen rovom i verovatno zemljanim bedemom
Piše: M. Balabanović
Beška je drugo po veličini naselje inđijske opštine smešteno na padinama Fruške gore neposredno uz Dunav sa jedne strane i auto-put E-75, što ga čini atraktivnom lokacijom kako za turizam tako i za razvoj privrede. U neposrednoj blizini Beške se upravo seku dva najvažnija Evropska koridora koji prilaze kroz našu zemlju, Dunav i auto-put. Pored Beške prolaze i regionalni put i železnička pruga na relaciji Novi Sad – Beograd. Beška je od Novog Sada, glavnog grada AP Vojvodine, udaljena 28 kilometara a od Beograda 56 kilometara autoputem. Prema poslednjem popisu stanovništva, u ovom inđijskom selu živi nešto više od 6.000 ljudi. Ovo naselje jeste poznato zbog velikog broja čardi na obali Dunava kao i zbog dva identična mosta koja čine sastavni deo auto-puta, ali je malo poznato da se u blizini mosta nalazi poznati arheološki lokalitet Kalakača. Reč je o naselju gradinskog tipa koje datira iz perioda starijeg gvozdenog doba. Prva istraživanja ovog lokaliteta, koja su prethodila izgradnji auto-puta i mosta, otkriven je deo naselja koji je sa južne strane zaštićen rovom i verovatno zemljanim bedemom, dok je sa ostalih strana naselje bilo zaštićeno prirodnim usecima odnosno surducima i visokom strmom obalom. Na istraženom prostoru pronađeno je oko 215 objekata od kojih najveći broj predstavljaju silosi za čuvanje žita i ostalih namirnica. Manji broj objekata predstavlja kružne kolibe sa centralnim stubom u sredini. Nalazište je veoma poznato i priznato, ne samo u srpskoj već i evropskoj arheologiji. Najveći broj pokretnih predmeta pronađenih prilikom arheoloških iskopavanja čine ulomci keramičkih posuda – amfore, pitosi, zdele, šolje, minijaturne livačke posude.
Prva arheološka istraživanja na lokalitetu bila su zaštitnog karaktera i vršena su od 1972. do 1974. godine prilikom izgradnje mosta i autoputa, a sledeća 2003-2004. godine, prilikom izgradnje drugog mosta i druge trake autoputa. Istražen je zapadni deo lokaliteta, a neistraženi su njegovi istočni delovi. Lokalitet spada u praistorijska naselja gradinskog tipa sa kraja poznog bronzanog i početka gvozdenog doba i datuje se od sredine 10. do sredine 8. veka pre nove ere. Na njemu su otkriveni brojni ukopani objekti, jame i prateći ekonomski objekti. Arheološki nalazi sa Kalakače, naročito keramika ukrašena „S“ motivima, doprineli su izdvajanju posebnog Kalakača horizonta u okviru bosutske kulturne grupe starijeg gvozdenog doba.
Tekst je napisan u sklopu realizacije Projekta „Ravnomerni razvoj: da selo bude kao grad“ koji je finansiran iz sredstava budžeta Opštine Inđija.Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.