• petak, 29. mart 2024.
Tragom jedne slike Save Šumanovića
Reportaža | Šid
0 Komentara

Tragom jedne slike Save Šumanovića

6. decembar 2016. godine

Kuća na Kozjakovom gumnu: Kao dete, penzionisani zidar Steva Šuster živeo u kući ovekovečenoj na platnu čuvenog slikara – Na tri placa, koja im je poklonio apotekar Đoka Kozjak, biće kasnije podignuti novi domovi braće Šuster

Piše: Dušan Poznanović

Kada ljudi zakorače u godine “vredne poštovanja”, sećanja na mladost i prošle dane mnogo brže i jasnije izlaze na videlo. Od pomoći su tada stare fotografije, davno izbledeli dokumenti i dragi predmeti, razgovori sa svojim najbližim, sa prijateljima. A Stevi Šusteru (1936), šidskom zidaru u penziji, koji je ovih oktobarskih dana napunio osamdesetu, da se priseti vremena dečaštva provedenog u nekadašnjoj Poštanskoj, a danas Ulici Ognjena Price, pomogla je jedna slika čuvenog sugrađanina Save Šumanovića.

Kuća na Kozjakovom gumnu, u kojoj je porodica Šuster godinama živela, likovno je ovekovečena još 1934. i danas se nalazi u vlasništvu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Steva Šuster, njegova braća i potomci, mnogo kasnije, tek osamdesetih, saznali su za Šumanovićevo ulje na platnu nazvano “Kozjakovo gumno”. A u toj kući na slici oni su, igrom neverovatnog slučaja, uoči rata, našli svoj dom i porodično ognjište.

Susteri (1942)Evo te Šusterove priče, zabeležene u njegovom sadašnjem domu, u Ulici Ognjena Price 23, na placu gde se nekada nalazilo gumno čuvenog šidskog apotekara Kozjaka.

– Moja baba Julka Šuster je radila kao služavka kod apotekara Đoke Kozjaka. Njen muž Steva, deda po kojem sam ja dobio ime, poginuo je na samom početku Prvog svetskog rata. Jednom prilikom, pred rat, Kozjak joj je rekao: “Julka, ti imaš tri unuka, kupi placeve za tri kuće.” Baba mu je odgovorila pitanjem: “A kako da ja to otplatim?” Na to će Đoka: “Uzmi, a ti ćeš to odraditi!” A kako je to ona, siromašna služavka, mogla da otplati? Jednostavno, Kozjak je bio veoma zadovoljan njenim radom i praktično joj je poklonio tri placa sa jednom kućom. To je bilo neposredno pred rat, ne sećam se tačno godine. Posle rata njemu su oduzeli dosta zemlje i imovine, a samo malo ostavili. I dalje će raditi u apoteci.

Kuća u koju se uselila siromašna slovačka porodica i sama je bila sirotinjska, od čerpića i malo cigle, imala je tri prozora do ulice. Ispred nje su se nalazili visoki bagremi. Steva Šuster i danas ima jedan stub, koji nije istrulio, istesan od bagrema sa gumna posečenog pre sigurno šezdesetak godina.

– Bila je samo ta kuća, a oko nje voćnjaci (šljive, višnje, jabuke) i bašte – seća se naš sagovornik, koji je onda imao svega nekoliko godina. – U kući su se nalazila tri odeljenja i špajz – u srednjoj prostoriji kuhinja, a levo i desno sobe. Tu smo živeli nas šestoro: otac Andrija (bravar, vozio je i parnu mašinu, vršalicu), majka Zuzana, moja braća Samo (Samoil), Andrija, sestra Julka (najmlađa od svih, rođena tokom rata) i ja, Steva (Šćevo). U blizini kuće se nalazila tzv. ledara, a i danas se na tom mestu sleže zemlja.

Inače, apotekar Kozjak je počesto dolazio u kuću koju je dao Šusterovima, da ih obiđe. Bio je dobar čovek, uvek pomagao nevoljnicima, posebno kada im je, hitno, bio potreban neki lek. Steva se priseća da je, kao dete, sakupljao travu za Kozjakove svinje, a ovaj je od svinjske masti spravljao čuvenu “šidsku pomadu”. Plaćao mu je za to angažovanje. Dobro se seća i Đokinog zadovoljstva kada je mogao brojnoj šidskoj deci da podeli grožđe iz svog vinograda.

– Kuća sa slike Save Šumanovića je rušena postepeno, kada smo počeli da gradimo novu, skromnu kuću (na mestu sadašnjeg broja 23), posle rata. Kupili smo jedan salaš, pa ovde preneli građu i materijal koji se mogao iskoristiti. To je bilo negde oko 1950. godine. Iz te i takve kuće, 1953, smo ispratili mog oca Andriju do večnog boravišta. Stara je rušena polako, dok smo se mi selili u novu. Kasnije, vremenom, podignute su tri kuće u Ulici Ognjena Price: prva, na sadašnjem broju 27, gde se nalazila predratna kuća, sa slike (Andrija); zatim na broju 25 (Samo) i ova naša, br. 23 (Steva). Andrijina kuća je izgrađena negde pedesetih (1956/57), a malterisana 1961, Samova 1962, a moja 1970. godine

A, evo, kako je Steva Šuster saznao za sliku Save Šumanovića “Kozjakovo gumno”.

Negde, početkom osamdesetih godina, kod Steve je došao šidski trgovac Andrija Vlček, iz iste ulice, i pokazao mu jedan kalendar: “Ova slika je tvoja nekadašnja kuća!” Tek tada je Steva prvi put čuo da je Sava Šumanović ovekovečio kuću u kojoj je on živeo kao dete. Inače, taj Vlček je njegovom ocu spasao život, kada su ga zajedno sa Savom Šumanovićem uhapsili, 1942, i poveli u Mitrovicu na streljanje. Jednog nemačkog oficira, Čeha poreklom, trgovac je zamolio da pusti Andriju kako bi mu iz radnje dao duvan. Ovaj je to dozvolio i Andrija je pobegao.

A remek-delo Save Šumanovića “Kozjakovo gumno” (ulje na platnu, 73 h 92,5 cm, 1934), govori sâmo za sebe. Valja ga pogledati, zasad na reprodukcijama, dok ne bude otvoren beogradski Muzej savremene umetnosti!

Povodom Savine slike

– Đoka-Đura Kozjak je bio veliki ljubitelj slikarstva Save Šumanovića. Posetio je Šumanovićevu poslednju izložbu održanu u Beogradu, 1939. godine. Tom prilikom je, između ostalog, kupio i ulje na platnu “Kozjakovo gumno” iz 1934. godine (danas u vlasništvu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, inv. broj 1417). Na ovom umetničkom delu je prikazana današnja ulica Ognjena Price, odnosno nekadašnji sokak koji je išao pored stare Kozjakove kuće. Zanimljivo je da se u desnom delu slike vidi veliki plast sena koji je služio za smeštaj i čuvanje frižidera za lekove – zabeležio je Radovan Sremac, dobar poznavalac šidske prošlosti.

A povodom stogodišnjice rođenja Save Šumanovića, naš čuveni slikar i likovni kritičar Miodrag B. Protić je napisao:

–  Kao što je nekada sa sobom u Pariz poneo sremsko svetlo, tako je sada u Srem doneo parisko iskustvo. Svetlost emanira svuda prisutno sećanje – u atmosferi, srebrnom nebu, krošnjama drveća. Slično je, na primer, “Kozjakovo gumno” iz 1934. godine.

Steva SusterPoslednji pozdrav

Šiđanin Steva Šuster (1936 – 2016) nije doživeo da pročita ovaj tekst. Tragično je preminuo 24. novembra, u 81. godini. Razgovor smo vodili u njegovom porodičnom domu, početkom oktobra, a spletom okolnosti članak objavljuje se tek sada. Nije nam se dalo. Tek, ostaće sećanje na jednog dragog i u Šidu poštovanog čoveka, kao i njegovu neobičnu priču o kući sa slike Save Šumanovića u kojoj je, Steva, kao dete živeo sa svojim najbližima.

Tekst se objavljuje bez ikakvih izmena, onako kako je napisan posle razgovora u šidskoj Ulici Ognjena Price 23 – na nekadašnjem Kozjakovom gumnu.

 

 

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar

%d bloggers like this: