Opština Inđija u saradnji sa Organizacijom „4+1“, Domom zdravlja i Centrom za socijalni rada se uključila u projekat Kompanije „Asistel“ koja se bavi teleasistencijom i Ambasade Kraljevine Norveške u savremenom pružanju pomoći starijim građanima koji imaju teške zdravstvene probleme i žive sami. Pružanje pomoći se organizuje putem fiksne telefonske linije uz pomoć aparata koji se ugrađuje u domu korisnika koji je u kompletu sa narukvicom ili ogrlicom koju nisi korisnik. Pritiskom na crveno dugme alarmira se operater koji stupa u vezu sa osobom i organizuje hitnu intervenciju bilo da je reč o medicinskoj, vatrogasnoj ili policijskoj službi ili prvim komšijama koji mogu da pomognu.
– Reč je o vaninstitucionalnoj socijalnoj zaštiti. Na ovaj način i obučeni psiholozi dostupni su korisnicima 24 časa dnevno 365 dana u godini i spremni su da razgovaraju i pomognu u rešavanju problema koji, možda, i nije zdravstvene već psihološke prirode, tuga, usamljenost i slično, rekla je Tamara Ćurlin, predstavnik Kompanije „Asistel“ prve kompanije ove vrste u Srbiji.
Na konferenciji za novinare na kojoj su učestvovali i prvi korisnici pomenutog aparata Goran Ješić, predsednik opštine je rekao:
– Od sto potencijalnih korisnika izabrali smo 25 kojima je ovaj aparat najneophodniji, „Dugme koje čuva život“ a već od naredne godine broj će biti veći. Mi se godinama unazad bavimo pružanjem pomoći našim najstarijim sugrađanima kako bi im život učinili kvalitetnijim. Među prvima u ovom delu države organizovali smo pomoć u kući, od septembra imamo javni prevoz koji je besplatan za građane starije od 70 godina.“
– Ovo je korak dalje od naše standardne brige o starima koju sprovodimo osam godina, tu, pre svega, mislim na angažovanje gerontodomaćica i zaposlene u Službi kućne nege Doma zdravlja. Putem telekomunikacija ovo postaje još efikasnije, naglasio je Siniša Filipović, zamenik predsednika opštine.
Predsednik Ješić je najavio da će od Nove godine opština uputiti materijalnu pomoć najugroženijim penzionerima inđijske opštine.
Među korisnicima uređaja teleasistencije su Mara Mrđa, Nedeljka Stojković, Veronika Simunović sve tri iz Inđije i Natalija Mudrinić iz Ljukova. Žive same i kako kažu ovo im je i vid psihičke sigurnosti i njima i njihovoj deci koja nisu u mogućnosti da brinu o njima. Natalija kaže da je bila u situaciji da ne može da pruži ruku i uzme nitroglicerin sa natkasne, nalazili su je onesvešćenu i u ovom aparatu vidi spasonosno dugme.
Z.G.Stefanović