Profesor istorije u Tehničkoj školi „Mihajlo Pupin“ u Inđiji Miroslav Grbić, član je Specijalnog veća za porodične odnose Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici. Najmlađi je porotnik u Sremskom okrugu, naime, prof.Grbić ima 7,5 godina porotničkog a 4,5 godine radnog staža što znači da se još kao student latio porotničkog posla. Porotnik nije lako biti, donositi ispravne odluke i odgovarati pred sopstvenom savešću.
– Kada sam za vreme studija u Novom Sadu ušao u porotničke vode niko od mojih kolega, članova veća nije bio mlađi od 50 godina. Pročitao sam u novinama priču jednog porotnika o tome šta on radi, to me je motivisalo da se prijavim za ovaj posao. Otišao sam u sud i rekao – ja želim da budem porotnik. Od tada do trenutka kada su me pozvali, prošlo je šest, sedam meseci, kaže Miroslav Grbić.
Po završetku studija vratio se u Inđiju i poželeo da se i dalje bavi ovim poslom. Porotnik je kod troje sudija, kao član veća u proseku jednom nedeljno prisustvuje suđenjima u Inđiji i Staroj Pazovi, kaže, problemi su isti ili slični.
– Prosto je neverovatno šta se sve dešava u porodicama, od sitnice izrodi se problem koji rezultira razlazom. Kod razvoda brakova kojih je u poslednje vreme mnogo više nego novosklopljenih, do problema najčešće dolazi zbog nedostatka novca, odsustva tolerancije i nasilja. Vrlo retko se dešava da se ljudi razvedu uz osmeh, da se raziđu kao prijatelji. U sećanju mi je ostao jedan bračni par koji se razveo nakon 30 godina braka. Došli su opušteni, opušteno i otišli da zajedno popiju kafu. Deca su im postala punoletna, imaju svoj život, brak im više nije funkcionisao, kaže porotnik Miroslav Grbić.
Na žalost, mnogo je više onih koji se svađaju zbog podele imovine, kome će pripasti deca, gde će i kada moći da ih viđaju, kolika će biti alimentacija. Svaka od zavađenih strana misli da je na gubitku. Kaže, to onda traje mnogo duže nego da su seli kao zreli ljudi i popričali pre dolaska na sud.
Sudija je profesionalac, porota je savest suda, kaže, u dosadašnjoj praksi nije bilo neslaganja. Dešavalo se da na početku saslušavanja imaju jedan stav, kad čuju i drugu stranu priče stav se izmeni za tristašezdeset stepeni. U porodičnim odnosima uvek je lakše kada dva porotnika pored sudije prate ispovesti, kada se sagleda iz svih uglova, čisto da nešto ne promakne.
– Velike su ljudske nesreće. Veoma je tužno kada roditelji zbog izostanka izdržavanja tuže decu ali i to se dešava. A još tužnije kada se dokaže da deca koji su, ustvari odrasli ljudi, nisu u mogućnosti da izdržavaju roditelje jer se i sami nalaze u nezavidnoj materijalnoj situaciji, pa i jedni i drugi moraju da žive od skromne socijane pomoći. I sad mi je slika pred očima kada su u sud ušla dva ko od brega odvaljena momka, pa mi je prvo bilo čudno kako ne mogu da izdržavaju majku. Ispostavilo se da su podstanari, da imaju više dece, da su dizali kredite da plaćaju bolničke račune za lečenje majke. Više, jednostavno, para nemaju. Zamislite kako se oseđaju i majka i deca, kaže naš sagovornik.
Svaki slučaj je priča za sebe, u nekim predmetima odlučuju nijanse.
– Teško je doneti pravu odluku ako su dvoje koji se razvode oboje dobri ljudi, ako oboje imaju dobre advokate. Treba naći pravu reč za onog kome dete neće pripasti i najbolju varijantu da može da viđa dete. U cilju što kvalitetnijeg suđenja i donošenja što pravičnijih odluka, moj predlog bi bio da sudije profesionalci ne sude ceo dan samo porodične sporove, teško je u toku jednog radnog dana samo to slušati i pravilno prosuđivati, sugeriše prof. Miroslav Grbić iz Inđije, jedan od najmlađih porotnika na ovim našim prostorima.
Z.G.Stefanović