Zasavica – U Specijalnom rezervatu prirode Zasavica poslednje subote u aprilu održan je treći po redu „Dan magarica“, a u sklopu ove jedinstvene manifestacije i drugo Svetsko prvenstvo u pravljenju paprikaša od magarećeg mesa.
Na Zasavici, čuvaru genetskih resursa, koja poseduje i jednu od najvećih farmi muznih magarica na Balkanu, najpre je slavljen magarac kao vekovni čovekov pomagač, potom veličano magareće mleko kao lek, da bi na kraju magarac – slavljenik u kotliću završio.
Istorija je zabeležila da se egipatska kraljica Kleopatra kupala u magarećem mleku da bi očuvala lepotu kože, magareće mleko Grci su smatrali lekom, a Rimljani luksuznim pićem koje je bilo i osnov mnogih lekova.
Upravnik zasavice Slobodan Simić kaže da je interesovanje tržišta za magarećim mlekom sve veće i da, zbog male proizvodnje, ne mogu da odgovore na sve zahteve potencijalnih kupaca koji se sve više okreću prirodnoj hrani i lekovima.
Savremene analize su pokazale da je magareće mleko efikasno u otklanjajuu problema na koži, dobro za jačanje imuniteta, za oporavak i protiv hroničnog umora. Najsličnije je majčinom mleku, pije se bez potrebe za pasterizacijom i ne izaziva alergije. Kako magareće mleko sadrži i 60 puta više vitamina C nego kravlje, te je bogat izvor kalcijuma i fosfora, mnogi ga zovu i nutricionističkim zlatnim rudnikom.
Za razliku od mleka, meso magarca je mnogim kulinarima bilo prava nepoznanica, pa i pobednici Žofiji Bogdan iz Sente koja je prvi put u životu kuvala meso magarca.
– Kuvala sam juneće, ovčije, svakakvo meso, ali ne i ovo. Osvojila sam više od stotinu priznanja na takmičenjima širom Srbije ali i u Mađarskoj, Rusiji, Rumuniji. Nagradi se uvek nadam – ispričala nam je vešta kuvarica dok je pogledom tražila muža Stjepana Bogdana i druga Ferenca Bilickog koji su obilazili Zasavicu i druge štandove dok su Žofiji prepustili brigu o, ispostaviće se, pobedničkom kotliću.
Ekipa „Gastro kluba“ iz Bačkog Petrovca u sastavu: Jaroslav Ribovič, Vladimir Mega, Kovač Jan i Vladimir Dudaš glavni kuvar, skoro uglas priznaju da su majstori za ribu i druga mesa, ali ne i za magareće. Ipak, dopada im se što svaka ekipa dobija isti materijal i iste uslove pa svako pravi kako zna paprikaš od dve kile mesa, malo masti, luka, paprike, soli i vina.
Zajedno je nastupila i „Vojvođanska trpeza“, ekipa koja je predstavljala 12 raznih „jada“ po Vojvodini – štrudlijade, pihtijade, kobasicijade, od Turije, Žablja, Rumenke, Šajkaša i Sombora do Novog Miloševa. Van konkurencije prave škembiće, a Mladen Zoranović iz Rumenke kaže da se nagradi i ne nadaju jer su majstori za pihtije.
– Ako ništa drugo, počastićemo ljude pihtijama, a za paprikaš neka budemo i drugi, od kraja – kaže Zoranović.
Iz Celja došla ekipa sa jednim starim slovenačkim receptom, ali nisu mogli da ga primene zbog zasavičkih pravila.
– Kod nas se stavlja mnogo vina, a ovde smo dobili malo vina. Najvažnije je da su ljudi ovde otvoreni, srdačni i nisu hladni kao kod nas – kaže Jan Plešnik.
Ovakve menifestacije su nezamislive bez žena iz udruženja „Banstolke“ poznatog po tome da njegove članice peku sjajnu rakiju, da prave afrodizijak „skočko“ i da su napravile pravi brend od belih trešanja. Istina, većina članica ovog udruženja imala je važnija posla na svadbi jedne koleginice, ali nije izostala Mirjana Hemun sa porodicom.
– „Banstolke“ se uvek rado odazivaju pozivu naših prijatelja sa Zasavice i želja nam je da se deo udruženja pokaže i u kuvanju paprikaša – priča nam Mirjana Hemun kojoj su u kuvanju pripomagali dvojica Nikola Hemun, Andrija Hemun i Dragan Milojević. Porodica Hemun je, kao i uvek, prednjačila u stvaranju dobre atmosfere na Zasavici.
Posetioci su mogli da probaju i čuveni sir od magarećeg mleka, poslasticu koja košta 1.000 evra za kilogram, degustiraju likere od magarećeg mleka, a dame su dobile besplatan kozmetički tretman preparatima od magarećeg mleka.
Tamara Vladisavljević iz firme „Argor“ koja se upustila u poduhvat pravljenja kozmetike od magarećeg mleka kaže da su domaći kupci najpre bili nepoverljivi, ali da ova kozmetika za Italijane i Francuze nije ništa novo.
Mogli bi ove proizvde plasirati i na svetsko tržište ali, po Tamarinim rečima, kozmetiku nije lako izvesti, procedura je dosta komplikovana, a oni sada rade na dobijanju sertifikata za biokozmetiku što takođe zahteva strogo kontrolisane procese izrade i sirovina.
Ž. Negovanović